Eksterna revizija

Revizijska dokumentacija (radni spisi ili radni papiri) mora biti pravodobno pripremljena, a predstavlja
evidenciju o obavljenim revizijskim postupcima, pribavljenim relevantnim revizijskim dokazima i
zaključcima koje je revizor stvorio. Drugim riječima, revizijska dokumentacija osigurava dokaz da
je revizija obavljena u skladu s MRevS-ovima. Dokumentacija mora biti pripremljena na način da
nekom iskusnom revizoru, koji prethodno nije povezan s revizijom, omogući razumjeti postupke koje
je revizor proveo, rezultate tih postupaka i pribavljene revizijske dokaze, kao i pitanja, zaključke i
prosudbe revizora u stvaranju zaključaka. Kompletnu dokumentaciju potrebno je objediniti, u fizičkom
ili elektroničkom obliku, u revizijski dosje koji sadrži revizijsku dokumentaciju za određeni angažman.
Obvezama i odgovornostima revizora vezano uz revizijsku dokumentaciju bavi se prije svega MRevS
230, Revizijska dokumentacija, ali i Zakon o reviziji1, kao i niz ostalih MRevS-ova koji propisuju posebne
zahtjeve u vezi s dokumentacijom. Autorica u članku ukratko pojašnjava odgovornosti revizora za
pripremu revizijske dokumentacije za reviziju financijskih izvještaja te dokumentiranje obavljenog
revizijskog posla u skladu s odredbama MRevS-a 230 i Zakona o reviziji.

Okolišna, društvena i upravljačka pitanja (ESG), kao i jačanje svijesti o potrebi primjene koncepta
održivosti u EU su postala glavna žarišna točka za široku lepezu dionika pa tako i za (revizijsku)
profesiju koja pruža angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti. Direktivom o korporativnom
izvještavanju o održivosti (CSRD), kao i Standardima izvještavanja o održivosti (ESRS) usmjerava se
potreba za provjerom informacija o održivosti, kroz provođenje postupaka izražavanja ograničenog
uvjerenja te postupnog prelaska na izražavanje razumnog uvjerenja. U studenome 2024. godine
objavljen je Međunarodni standard za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti (ISSA 5000), koji
predstavlja zaseban i sveobuhvatan standard odobren od strane IAASB-a. Ovaj Standard primjenjuje
se na sve angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti, temelji se na načelima i usmjeren je na
ishode, a ne na stroge procedure. Odnosi se na informacije o svim aspektima održivosti te obuhvaća
izvještavanje prema bilo kojem okviru, uključujući CSRD i ESRS. Primjenjiv je za sve praktičare koji
se bave izražavanjem uvjerenja o održivosti. Kao takav, nudi okvir revizorima kako bi procijenili i
potvrdili točnost informacija pripremljenih u skladu s bilo kojim okvirom za izvještavanje o održivosti.
ISSA 5000 je fleksibilan i prilagodljiv različitim sektorima bez obzira na njegovu složenost te se koristi
za angažmane s ograničenim i razumnim uvjerenjem. Autori u članku navode ključne, ali ne i sve,
aktivnosti angažmana iz Općih zahtjeva za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti, koji će se
primjenjivati na sve informacije o održivosti koje društvo planira objaviti ili samo na njihov dio.

Tijekom provođenja revizije, revizor se koristi različitim alatima kako bi stekao objektivnu sigurnost da
su podaci u knjigama klijenta ispravno prikazani odnosno u slučajevima kada je potrebno usporediti
računovodstvene informacije s fizičkom dokumentacijom. Jedan od tih alata je upotreba uzoraka u
reviziji financijskih izvještaja. Zbog vremenskih ograničenja i praktičnih razloga, u praksi je vrlo teško
revidirati sve transakcije poduzetnika. U takvim slučajevima, revizor odabire reprezentativan uzorak
tih transakcija na kojima će provesti revizijske postupke, procijeniti kontrolne mjere ili provjeriti
ispravnost prikaza salda u knjigama poduzetnika. U daljnjem tekstu, autor će objasniti postupak
upotrebe uzoraka, način izbora pristupa korištenju uzoraka, dokaznu provjeru koja se provodi prilikom
upotrebe uzoraka u reviziji, kao i rizike povezane s njihovom upotrebom, s ciljem točnog utvrđivanja
potrebnih uzoraka koji će omogućiti revizoru da izda svoje mišljenje.

Prema izmijenjenom Zakonu o računovodstvu (Nar. nov., br. 85/24. i 145/24.), obveza revizije odnosi
se na godišnje financijske izvještaje i godišnje konsolidirane financijske izvještaje dioničkih društava,
komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću, čiji pojedinačni ili konsolidirani podaci
u godini koja prethodi reviziji premašuju barem dva od sljedeća tri kriterija: – ukupna aktiva iznosi
2.500.000,00 €, – netoprihodi iznose 5.000.000,00 € te – prosječan broj zaposlenih tijekom godine
iznosi najmanje 25. U slučajevima koji ne zahtijevaju potpune revizorske postupke, revizori mogu
biti angažirani za obavljanje uvida u financijske izvještaje. U tim slučajevima, revizor ne provodi
revizijske postupke, već putem razgovora s odgovornim osobama i analitičkih procedura obavlja
pojednostavljeni pregled stavki u financijskim izvještajima. Autor će u članku detaljnije objasniti
postupak uvida i njegove značajke te razjasniti razliku u odnosu na revizorski posao.

Pisana izjava ili pismo predstavljanja uprave je pisana izjavu koju revizor mora pribaviti od
menadžmenta i, gdje je primjenjivo, onih koji su zaduženi za upravljanje, u vezi s revizijom financijskih
izvještaja subjekta, a u kojoj oni potvrđuju svoju odgovornost za sastavljanje financijskih izvještaja i
potpunost informacija danih revizoru. Osim toga, putem pisane izjave revizor će potvrditi određena
pitanja, potkrijepiti ostale revizijske dokaze ili tvrdnje relevantne za financijske izvještaje. Ukoliko
menadžment odbije dati pisanu izjavu ili ona nije pouzdana zbog sumnje o integritetu menadžmenta,
revizor se mora suzdržati od izražavanja mišljenja. U članku autorica detaljnije razmatra odredbe
MRevS-a 580 – Pisane izjave, a vezane uz odgovornost revizora da u reviziji financijskih izvještaja
pribavi pisane izjave od menadžmenta koje će koristiti pri donošenju zaključaka na kojima temelji
revizorovo mišljenje.

S obzirom da su zalihe vrlo često značajna stavka financijskih izvještaja, revizor prilikom provođenja
revizije svoje postupke mora planirati na način koji će mu omogućiti prikupljanje dostatnih i
primjerenih revizijskih dokaza vezanih uz zalihe. Kao dio revizorskih testiranja, revizor općenito
mora provjeriti određene tvrdnje vezane za stanja zaliha na kraju razdoblja, kao što su: postojanje,
potpunost, prava i obveze, vrednovanje, objavljivanje. Osobito kada su zalihe značajne za financijske
izvještaje, obveznik revizije mora revizoru omogućiti prisustvovanje inventuri zaliha, kako bi revizor
prikupio dokaze u vezi s postojanjem i kvalitativnim stanjem zaliha. Ako prisustvovanje inventuri nije
omogućeno, revizor treba obaviti alternativne postupke. U takvim okolnostima, revizor vrlo često
nije u mogućnosti prikupiti dovoljne dokaze te je posljedica izražavanje modificiranog mišljenja o
financijskim izvještajima za poziciju zaliha. U članku autorica razmatra obveze revizora prilikom
inventure, sukladno MRevS-u 501 – Revizijski dokazi – posebna razmatranja za odabrane stavke.

Tijekom obavljanja postupka revizije eksterni revizor može se koristiti radom internog revizora, što
uključuje korištenje radom službe interne revizije u pribavljanju revizijskih dokaza i korištenje radom
internih revizora radi osiguravanja izravne pomoći uz usmjeravanje, nadzor i pregled koji obavlja
eksterni revizor. Međutim, kada se u svom radu koristi radom internog revizora, eksterni revizor ima
isključivu odgovornost za izraženo revizijsko mišljenje. Stoga, eksterni revizor se u svom izvješću neće
pozivati na rad internog revizora. U članku autorica ukazuje na odredbe MRevS-a 610 – Korištenje
radom internih revizora (izmijenjen 2013.), a vezano uz obveze, postupke i prosudbe koje eksterni
revizor mora obaviti ako se odluči koristiti radom internog revizora kako bi prikupio primjerene i
dostatne revizijske dokaze i stvorio zaključke na kojima će temeljiti svoje mišljenje.

Kako bi mogao izraziti razumno uvjerenje da financijski izvještaji ne sadrže značajne pogrešne prikaze
nastale uslijed pogreške ili prijevare, od revizora se očekuje da provede odgovarajuće postupke kako bi
primjereno reagirao na procijenjene rizike značajnih pogrešnih prikazivanja uslijed prijevare ili na one
na koje se sumnja. Ovo područje posebno je obrađeno u Međunarodnom revizijskom standardu (MRevS)
240 – Revizorove odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih izvještaja. U članku autorica
obrađuje postupke koje revizor provodi nakon izvršene procjene i prepoznavanja rizika prijevare u fazi
planiranja odnosno postupke koje revizora obavlja kao reakciju na procijenjene rizike prijevare.

U fazi predrevizije revizor će kroz stjecanje razumijevanja subjekta, s ciljem prepoznavanja i
procjenjivanja rizika značajnih pogrešnih prikazivanja, upoznati njegove poslovne procese i
identificirati implementirane kontrole relevantne za reviziju, kako bi odabrao odgovarajuću
strategiju testiranja. Ako odabere strategiju povjerenja u interne kontrole, revizor će provesti
testove kontrola, tj. postupke kojima će ocijeniti učinkovitost djelovanja kontrola implementiranih
od strane društva u sprječavanju, otkrivanju i ispravljanju značajnih pogrešnih prikazivanja na
razini tvrdnje. Više o provedbi testova kontrola, u skladu s MRevS-om 330 – Revizorove reakcije na
procijenjene rizike, autorica članka navodi u nastavku.

Provođenje revizije financijskih izvještaja, obveza je koju propisuje Zakon o reviziji i Zakon o
računovodstvu. Uz navedenu obvezu, reviziji podliježu i subjekti (trgovačka društva) prilikom
statusnih promjena propisanih u Zakonu o trgovačkim društvima. Statusne promjene u skladu s
odredbama Zakona o trgovačkim društvima su povećanje temeljnog kapitala trgovačkog društva,
priključenje trgovačkog društva, pripajanje i spajanje trgovačkih društava, podjela trgovačkog
društva i preoblikovanje trgovačkog društva. Navedene promjene evidentiraju se u temeljnim
aktima trgovačkih društava na način da se vrše izmjene statuta u dioničkom društvu (d.d.) ili
društvenom ugovoru o osnivanju u društvu s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) s kojima dolazi
do upisa u sudski registar. Tako će u nastavku članka biti objašnjena potreba revizije povećanja
temeljnog kapitala kroz prikaz revizijskih i računovodstvenih standarda te pravnog i poreznog
segmenta provedbe navedene radnje.