Revizija

Revizijska dokumentacija (radni spisi ili radni papiri) mora biti pravodobno pripremljena, a predstavlja
evidenciju o obavljenim revizijskim postupcima, pribavljenim relevantnim revizijskim dokazima i
zaključcima koje je revizor stvorio. Drugim riječima, revizijska dokumentacija osigurava dokaz da
je revizija obavljena u skladu s MRevS-ovima. Dokumentacija mora biti pripremljena na način da
nekom iskusnom revizoru, koji prethodno nije povezan s revizijom, omogući razumjeti postupke koje
je revizor proveo, rezultate tih postupaka i pribavljene revizijske dokaze, kao i pitanja, zaključke i
prosudbe revizora u stvaranju zaključaka. Kompletnu dokumentaciju potrebno je objediniti, u fizičkom
ili elektroničkom obliku, u revizijski dosje koji sadrži revizijsku dokumentaciju za određeni angažman.
Obvezama i odgovornostima revizora vezano uz revizijsku dokumentaciju bavi se prije svega MRevS
230, Revizijska dokumentacija, ali i Zakon o reviziji1, kao i niz ostalih MRevS-ova koji propisuju posebne
zahtjeve u vezi s dokumentacijom. Autorica u članku ukratko pojašnjava odgovornosti revizora za
pripremu revizijske dokumentacije za reviziju financijskih izvještaja te dokumentiranje obavljenog
revizijskog posla u skladu s odredbama MRevS-a 230 i Zakona o reviziji.

Okolišna, društvena i upravljačka pitanja (ESG), kao i jačanje svijesti o potrebi primjene koncepta
održivosti u EU su postala glavna žarišna točka za široku lepezu dionika pa tako i za (revizijsku)
profesiju koja pruža angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti. Direktivom o korporativnom
izvještavanju o održivosti (CSRD), kao i Standardima izvještavanja o održivosti (ESRS) usmjerava se
potreba za provjerom informacija o održivosti, kroz provođenje postupaka izražavanja ograničenog
uvjerenja te postupnog prelaska na izražavanje razumnog uvjerenja. U studenome 2024. godine
objavljen je Međunarodni standard za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti (ISSA 5000), koji
predstavlja zaseban i sveobuhvatan standard odobren od strane IAASB-a. Ovaj Standard primjenjuje
se na sve angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti, temelji se na načelima i usmjeren je na
ishode, a ne na stroge procedure. Odnosi se na informacije o svim aspektima održivosti te obuhvaća
izvještavanje prema bilo kojem okviru, uključujući CSRD i ESRS. Primjenjiv je za sve praktičare koji
se bave izražavanjem uvjerenja o održivosti. Kao takav, nudi okvir revizorima kako bi procijenili i
potvrdili točnost informacija pripremljenih u skladu s bilo kojim okvirom za izvještavanje o održivosti.
ISSA 5000 je fleksibilan i prilagodljiv različitim sektorima bez obzira na njegovu složenost te se koristi
za angažmane s ograničenim i razumnim uvjerenjem. Autori u članku navode ključne, ali ne i sve,
aktivnosti angažmana iz Općih zahtjeva za angažmane izražavanja uvjerenja o održivosti, koji će se
primjenjivati na sve informacije o održivosti koje društvo planira objaviti ili samo na njihov dio.

Tijekom provođenja revizije, revizor se koristi različitim alatima kako bi stekao objektivnu sigurnost da
su podaci u knjigama klijenta ispravno prikazani odnosno u slučajevima kada je potrebno usporediti
računovodstvene informacije s fizičkom dokumentacijom. Jedan od tih alata je upotreba uzoraka u
reviziji financijskih izvještaja. Zbog vremenskih ograničenja i praktičnih razloga, u praksi je vrlo teško
revidirati sve transakcije poduzetnika. U takvim slučajevima, revizor odabire reprezentativan uzorak
tih transakcija na kojima će provesti revizijske postupke, procijeniti kontrolne mjere ili provjeriti
ispravnost prikaza salda u knjigama poduzetnika. U daljnjem tekstu, autor će objasniti postupak
upotrebe uzoraka, način izbora pristupa korištenju uzoraka, dokaznu provjeru koja se provodi prilikom
upotrebe uzoraka u reviziji, kao i rizike povezane s njihovom upotrebom, s ciljem točnog utvrđivanja
potrebnih uzoraka koji će omogućiti revizoru da izda svoje mišljenje.

Prema izmijenjenom Zakonu o računovodstvu (Nar. nov., br. 85/24. i 145/24.), obveza revizije odnosi
se na godišnje financijske izvještaje i godišnje konsolidirane financijske izvještaje dioničkih društava,
komanditnih društava i društava s ograničenom odgovornošću, čiji pojedinačni ili konsolidirani podaci
u godini koja prethodi reviziji premašuju barem dva od sljedeća tri kriterija: – ukupna aktiva iznosi
2.500.000,00 €, – netoprihodi iznose 5.000.000,00 € te – prosječan broj zaposlenih tijekom godine
iznosi najmanje 25. U slučajevima koji ne zahtijevaju potpune revizorske postupke, revizori mogu
biti angažirani za obavljanje uvida u financijske izvještaje. U tim slučajevima, revizor ne provodi
revizijske postupke, već putem razgovora s odgovornim osobama i analitičkih procedura obavlja
pojednostavljeni pregled stavki u financijskim izvještajima. Autor će u članku detaljnije objasniti
postupak uvida i njegove značajke te razjasniti razliku u odnosu na revizorski posao.

Pisana izjava ili pismo predstavljanja uprave je pisana izjavu koju revizor mora pribaviti od
menadžmenta i, gdje je primjenjivo, onih koji su zaduženi za upravljanje, u vezi s revizijom financijskih
izvještaja subjekta, a u kojoj oni potvrđuju svoju odgovornost za sastavljanje financijskih izvještaja i
potpunost informacija danih revizoru. Osim toga, putem pisane izjave revizor će potvrditi određena
pitanja, potkrijepiti ostale revizijske dokaze ili tvrdnje relevantne za financijske izvještaje. Ukoliko
menadžment odbije dati pisanu izjavu ili ona nije pouzdana zbog sumnje o integritetu menadžmenta,
revizor se mora suzdržati od izražavanja mišljenja. U članku autorica detaljnije razmatra odredbe
MRevS-a 580 – Pisane izjave, a vezane uz odgovornost revizora da u reviziji financijskih izvještaja
pribavi pisane izjave od menadžmenta koje će koristiti pri donošenju zaključaka na kojima temelji
revizorovo mišljenje.

Globalni standardi interne revizije u primjeni su od 9. siječnja 2025. godine te se sastoje od 5 domena
(područja), povezanih s 15 načela te ukupno 52 standarda. Novi Standardi za profesiju interne
revizije, osobito za one u javnom sektoru, zasigurno nisu samo dobro osvježenje Međunarodnog
okvira profesionalnog djelovanja internih revizora, već su izazovni osobito kod Domene I, II i III.
Najznačajnija promjena u novim Standardima, koja bi se trebala značajno osjetiti u javnom sektoru, je
uvođenje Domene III (odnosi se na upravljanje funkcijom interne revizije) gdje se po prvi put uključuje
definicija, smjernice i odgovornosti odbora (ili revizijskih odbora) koji obuhvaćaju ovlaštenje, neovisno
pozicioniranje funkcije interne revizije te nadzor. Iako se Standardi primjenjuju na sve organizacije,
kako na korporativni svijet, tako i na javni sektor, interni revizori u javnom sektoru rade u političkom
okruženju u upravljačkim, organizacijskim i financijskim strukturama, stoga se priroda posla, uvjeti
i terminologija mogu značajno razlikovati od onih u privatnom sektoru. Kako bi pomogla internim
revizorima koji rade u javnom sektoru, upravljačkim tijelima i izvršnim funkcijama organizacija
javnog sektora, Europska konfederacija instituta za internu reviziju – ECIIA (2024.) je u studenome
2024. godine razvila praktični vodič koji se odnosi na primjenu Standarda u javnom sektoru. Izazovi s
kojima se nose interni revizori u javnom sektoru te primjeri iz prakse primjene navedenih Standarda
prikazani su nastavku

Prema važećem Zakonu o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija,
neprofitne organizacije koje zadovoljavaju određene kriterije obvezne su omogućiti uvid ili reviziju
svojih financijskih izvještaja. Takve usluge, sukladno Zakonu o reviziji, u Republici Hrvatskoj mogu
pružati revizorska društva koja posjeduju odobrenje Ministarstva financija za obavljanje revizije.
Kako bi neprofitne organizacije bile upoznate s postupcima koje revizorska društva provode prilikom
revizije ili uvida, autor članka u nastavku opisuje radnje koje revizor poduzima tijekom revizije
neprofitnih organizacija, kao i vrste izvještaja koji se izrađuju nakon obavljenog uvida ili revizije.

Ključni resursi svake poslovne funkcije pa tako i interne revizije, koja predstavlja specifičnu stratešku
infrastrukturnu funkciju unutar poduzeća, ljudski su resursi i njihove kompetencije. Upravo kompetentni
interni revizori trebaju biti vješti i sposobni učinkovito i djelotvorno kombinirati preostale, također,
izrazito ograničene materijalne, financijske i vremenske resurse funkcije interne revizije kako bi, u
što je moguće kraćem vremenskom razdoblju, pružili kvalitetne ‘proizvode i usluge’ svojim interesnoutjecajnim skupinama i tako pridonijeli stvaranju dodane vrijednosti za poslovanje poduzeća.
‘Proizvodi i usluge’ funkcije interne revizije konačni su rezultati obavljanja angažmana s izražavanjem
uvjerenja, savjetodavnih angažmana ili mješovitih angažmana od strane internih revizora i odnose
se na pružanje uvjerenja, savjeta, uvida odnosno predviđanja revidiranim subjektima, klijentima,
korisnicima i drugim interesno-utjecajnim skupinama.
U ovom se radu definira i prikazuje postojeći osnovni koncept i skup kompetencija internih revizora te
se naglašava važnost transformacije i kontinuiranog prilagođavanja skupova kompetencija internih
revizora dobu u kojemu djeluju. U suvremenom dobu taj se osnovni koncept i skup kompetencija
internih revizora treba prilagođavati nadolazećoj petoj industrijskoj revoluciji. Uz to se prikazuje i
analizira prijedlog novog, inovativnog koncepta i skupa jedinstvenih kompetencija koje interni
revizori trebaju steći u postojećoj, četvrtoj industrijskoj revoluciji kako bi mogli opstati i biti uspješni
u brzo nadolazećoj petoj industrijskoj revoluciji.

S obzirom da su zalihe vrlo često značajna stavka financijskih izvještaja, revizor prilikom provođenja
revizije svoje postupke mora planirati na način koji će mu omogućiti prikupljanje dostatnih i
primjerenih revizijskih dokaza vezanih uz zalihe. Kao dio revizorskih testiranja, revizor općenito
mora provjeriti određene tvrdnje vezane za stanja zaliha na kraju razdoblja, kao što su: postojanje,
potpunost, prava i obveze, vrednovanje, objavljivanje. Osobito kada su zalihe značajne za financijske
izvještaje, obveznik revizije mora revizoru omogućiti prisustvovanje inventuri zaliha, kako bi revizor
prikupio dokaze u vezi s postojanjem i kvalitativnim stanjem zaliha. Ako prisustvovanje inventuri nije
omogućeno, revizor treba obaviti alternativne postupke. U takvim okolnostima, revizor vrlo često
nije u mogućnosti prikupiti dovoljne dokaze te je posljedica izražavanje modificiranog mišljenja o
financijskim izvještajima za poziciju zaliha. U članku autorica razmatra obveze revizora prilikom
inventure, sukladno MRevS-u 501 – Revizijski dokazi – posebna razmatranja za odabrane stavke.

Financijski sustav ima ključnu ulogu u poticanju gospodarskog rasta zemlje pa je njegova stabilnost i
efikasnost od iznimnog značaja. Visok stupanj reguliranosti i velika potreba za upravljanjem rizicima
karakteristična je za sve sudionike financijskog sustava te ujedno i jedan od načina osiguranja njegove
efikasnosti i stabilnosti. Ustrojavanje interne revizije kao funkcije koja osigurava podršku organizaciji
u unaprjeđenju sustava upravljanja rizicima i sustava internih kontrola predviđeno je zakonima koji
uređuju poslovanje financijskih institucija.
Zakoni koji uređuju poslovanje kreditnih institucija i mirovinskih društava propisuju obvezu
ustrojavanja funkcije interne revizije dok zakoni koji uređuju poslovanje osiguravajućih društava i
društava za upravljanje investicijskim fondovima ostavljaju mogućnost da organizacija sama procijeni
je li razmjerno prirodi, opsegu i složenosti poslovanja potrebno ustrojiti funkciju interne revizije.
Cilj ovoga članka je istražiti koliko je društava za upravljanje investicijskim fondovima u Republici
Hrvatskoj ustrojilo funkciju interne revizije te koji su to kriteriji prema kojima se donosi odluka o
njezinom ustrojavanju. Svrha članka je opisati mehanizme unutarnjih kontrola, zadatke i odgovornosti
funkcije interne revizije u industriji investicijskih fondova. Podaci za provedbu istraživanja prikupljeni
su metodom anketnog upitnika, a rezultat istraživanja prikazan je u zadnjem poglavlju ovoga članka.