Luka Orlović, univ. spec. oec.

Likvidacija je posljednje razdoblje postojanja društva. Likvidacija društva provodi se ako je imovina društva
dostatna kako bi se namirili svi vjerovnici s kamatama, u protivnom se ima provesti stečajni postupak.
Kako bi se likvidacija trgovačkog društva provela u cijelosti, od likvidatora društva traži se poznavanje
računovodstvenih i poreznih propisa, kao i poznavanje odredbi Zakona o trgovačkim društvima. Iz
tog razloga u nastavku članka bit će obrađene posebnosti koje se pojavljuju u procesu likvidacije, kao
i obveze koje je potrebno provesti u samom računovodstvu.

Nabava i računovodstveno evidentiranje imovine (stvari i opreme) manje vrijednosti čest je slučaj u
poslovanju poduzetnika. Takav segment kratkotrajne imovine u financijskim izvještajima poduzetnika
predstavlja zalihu odnosno sitan inventar. Na koji način provesti računovodstveno evidentiranje, kao
i kriterij priznavanja sitnog inventara bit će predmetom ovoga članka, uz prikaz primjera knjiženja
sitnog inventara u poslovnoj praksi poduzetnika.

Poslovni događaj kao što je ugovor o zakupu poslovnog prostora evidentira se u poslovnim knjigama
društva i takav ugovor poduzetnici mogu sklopiti s fizičkim ili pravnim osobama – vlasnicima
poslovnog prostora. U takvim slučajevima poduzetnici imaju situacije u kojima su primorani ili su
donijeli vlastitu odluku o ulaganju vlastitih sredstava u uređenje tuđe imovine. Navedena ulaganja
također moraju biti evidentirana kao poslovni događaji u knjigama poduzetnika. Iz tog razloga autor
članka će kroz primjere zakupa poslovnog prostora i ulaganja u tuđu imovinu pokazati učinak takvih
ulaganja na financijske izvještaje samih poduzetnika koji primjenjuju Hrvatske standarde financijskog
izvješćivanja.

Prodaja putem interneta postala je uobičajeni način kupovine kod fizičkih i pravnih osoba.
Jednostavnija kupnja uz smanjene troškove i bržu narudžbu neke su od pogodnosti takvog načina
poslovanja. Uz internetsku prodaju veže se i jedan oblik internetske prodaje koji je u posljednje vrijeme
sve popularniji, a to je kuponska prodaja. S obzirom na njegovu učestalost u poslovanju, autor će
u ovome članku obrazložiti sam proces računovodstva kuponske prodaje kod sva tri aktera takvog
poslovanja: kuponskog prodavatelja, partnera – prodavatelja dobara i usluga i krajnjeg kupca. Isto
tako, u ovom članku bit će prikazana odgovarajuća knjiženja takvih transakcija u računovodstvu, kao
i porezni položaj navedenih transakcija.

Kontrola podmirenja obveza, ali i veća transparentnost u načinu vođenja poslovanja, razlog su zašto
društva sve manje u praksi koriste gotovinsko plaćanje. Pa iako se udio takve vrste plaćanja u ukupnim
plaćanjima kontinuirano smanjuje i dalje određeni broj društava koristi navedeni vid namirenja
obveza u svakodnevnom poslovanju. Gledajući strukturu takvih plaćanja, u pravilu se radi o polozima
utrška i podmirenju obveza prilikom zatvaranja manjih iznosa. Iz tog razloga u daljnjem tekstu bit će
pojašnjeni zakonski propisi, obrađena regulativa i postupanja pri plaćanju gotovim novcem te će se
prezentirati primjeri provođenja blagajničkog poslovanja u svojstvu platitelja i primatelja gotovog
novca.

Provođenje revizije financijskih izvještaja, obveza je koju propisuje Zakon o reviziji i Zakon o
računovodstvu. Uz navedenu obvezu, reviziji podliježu i subjekti (trgovačka društva) prilikom
statusnih promjena propisanih u Zakonu o trgovačkim društvima. Statusne promjene u skladu s
odredbama Zakona o trgovačkim društvima su povećanje temeljnog kapitala trgovačkog društva,
priključenje trgovačkog društva, pripajanje i spajanje trgovačkih društava, podjela trgovačkog
društva i preoblikovanje trgovačkog društva. Navedene promjene evidentiraju se u temeljnim
aktima trgovačkih društava na način da se vrše izmjene statuta u dioničkom društvu (d.d.) ili
društvenom ugovoru o osnivanju u društvu s ograničenom odgovornošću (d.o.o.) s kojima dolazi
do upisa u sudski registar. Tako će u nastavku članka biti objašnjena potreba revizije povećanja
temeljnog kapitala kroz prikaz revizijskih i računovodstvenih standarda te pravnog i poreznog
segmenta provedbe navedene radnje.

Jedan od zadataka poreznih obveznika razmatranje je i procjena strukture obveza. Naime, kao i kod
otpisa potraživanja, tako su i obveze društva podložne zastari odnosno otpisu ukoliko društvo stekne
zakonske preduvjete u korist navedene radnje. Spomenute obveze najčešće su rezultat poslovanja s
dobavljačima ili kreditorima društva, a otpis se provodi u korist prihoda, što izravno utječe na rezultat,
ali i daje sliku realnih i objektivnih financijskih izvještaja. Kako radnja otpisa obveza može utjecati na
računovodstveni, ali i porezi aspekt obradit će se dalje u nastavku članka.

U tijeku obavljanja revizije financijskih izvještaja društva, obveza je revizora prikupiti revizorske dokaze
i sastaviti ih u odgovarajuću revizorsku dokumentaciju. Uz pomoć potpune dokumentacije revizor može
s većom razinom pouzdanosti i uvjerenja izraziti revizorsko mišljenje i sastaviti revizorsko izvješće.
Radna dokumentacija u reviziji propisana je odredbama Zakona o reviziji i Međunarodnim revizijskim
standardima (u daljnjem tekstu MRevS-ima). Stoga će autor u nastavku članka navesti propise koji
definiraju na koji način bi revizori trebali izrađivati, slagati i čuvati revizorsku dokumentaciju (radne
papire i mape) te će biti prezentiran i izgled revizorske dokumentacije, njezina svrha i odredbe o
provođenju nadzora nad spomenutom dokumentacijom.

U svom poslovanju, poduzetnici se koriste različitim oblicima imovine. Takvo posjedovanje imovine
podložno je situaciji u kojoj se spomenuta imovina može oštetiti na različite načine. Prirodna
nepogoda jedna je od posljedica koje ostavljaju imovinu u većem ili manjem dijelu neupotrebljivom.
Tako nastala šteta na imovini poduzetnika ima trenutačne posljedice na njegovo poslovanje koje se
očituju na smanjenju vrijednosti imovine, ali i odgođene posljedice koje se očituju kao propuštena
dobit zbog nemogućnosti korištenja takve imovine ili potencijalnog zastoja u radu poduzetnika.
Štetu je u pojedinim slučajevima gotovo nemoguće spriječiti pa se iz tog razloga poduzetnici služe
pravodobnim osiguranjem imovine kako bi njezine posljedice ublažili. S obzirom da u opisanim
situacijama postoje razni slučajevi evidentiranja štetnih događaja, autor će u nastavku članka
prikazati pravno, računovodstveno i porezno motrište štete na imovini poduzetnika.

U današnje vrijeme kada poduzetnici na izbor imaju korištenje različitih modela financiranja, povratni
najam (engl. lease back) javlja se kao prihvatljiv način povećanja trenutne likvidnosti. Sve transakcije koje
su sadržane u povratnom najmu najlakše bi se mogle svesti kao prodaja postojeće imovine poduzetnika
i povrat te iste imovine kroz najam. Navedene transakcije provode se uzimanjem iste prodane imovine
od strane poduzetnika, ponovno u operativni ili financijski najam. Takva provedba zahtijeva korištenje
računovodstvenih postupaka uz primjenu računovodstvenih standarda, ali i definiranje poreznog
tretmana navedene transakcije. Sve spomenuto autor će obraditi u nastavku članka.