Mr. sc. Silvija Pretnar Abičić

Tijekom obavljanja postupka revizije eksterni revizor može se koristiti radom internog revizora, što
uključuje korištenje radom službe interne revizije u pribavljanju revizijskih dokaza i korištenje radom
internih revizora radi osiguravanja izravne pomoći uz usmjeravanje, nadzor i pregled koji obavlja
eksterni revizor. Međutim, kada se u svom radu koristi radom internog revizora, eksterni revizor ima
isključivu odgovornost za izraženo revizijsko mišljenje. Stoga, eksterni revizor se u svom izvješću neće
pozivati na rad internog revizora. U članku autorica ukazuje na odredbe MRevS-a 610 – Korištenje
radom internih revizora (izmijenjen 2013.), a vezano uz obveze, postupke i prosudbe koje eksterni
revizor mora obaviti ako se odluči koristiti radom internog revizora kako bi prikupio primjerene i
dostatne revizijske dokaze i stvorio zaključke na kojima će temeljiti svoje mišljenje.

U Nar. nov., br. 66/24 od 17. srpnja 2024. godine objavljen je novi Hrvatski standard financijskog
izvještavanja 18 – Vremenska ograničenost poslovanja (nadalje: HSFI 18), koji stupa na snagu
1. siječnja 2025. godine. Cilj standarda je propisati posebna pravila koja je potrebno primijeniti
prilikom utvrđivanja primjerenosti korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju i
računovodstvena pravila koja se primjenjuju kad zbog činjeničnih i/ili pravnih okolnosti nije primjereno
koristiti pretpostavku o neograničenosti vremena poslovanja čija se primjena zahtijeva Hrvatskim
standardima financijskog izvještavanja i Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.
Standard je primjenjiv za poduzetnike odnosno subjekte koji su obveznici primjene zakona koji uređuje
računovodstvo, osim onih poduzetnika kojima je izdavanje odobrenja za rad u nadležnosti Hrvatske
narodne banke ili Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.
HSFI 18 poduzetnici su dužni primjenjivati za izvještajna razdoblja započeta na 1. siječnja 2025. godine
ili nakon toga datuma, dok će se stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog standarda,
dovršiti primjenom računovodstvenih standarda koje je poduzetnik primjenjivao do stupanja na
snagu HSFI-a 18.
Više o sadržaju i zahtjevima HSFI-a 18 autorica članka navodi u nastavku.

Kako bi mogao izraziti razumno uvjerenje da financijski izvještaji ne sadrže značajne pogrešne prikaze
nastale uslijed pogreške ili prijevare, od revizora se očekuje da provede odgovarajuće postupke kako bi
primjereno reagirao na procijenjene rizike značajnih pogrešnih prikazivanja uslijed prijevare ili na one
na koje se sumnja. Ovo područje posebno je obrađeno u Međunarodnom revizijskom standardu (MRevS)
240 – Revizorove odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih izvještaja. U članku autorica
obrađuje postupke koje revizor provodi nakon izvršene procjene i prepoznavanja rizika prijevare u fazi
planiranja odnosno postupke koje revizora obavlja kao reakciju na procijenjene rizike prijevare.

Računovodstvo nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata uređeno je MRS-om 16 – Nekretnine,
postrojenja i oprema odnosno HSFI-om 6 – Dugotrajna materijalna imovina, te MRS-om 40 –
Ulaganja u nekretnine odnosno istoimenim HSFI-om 7, koji uređuju priznavanje imovine, utvrđivanje
njezine knjigovodstvene vrijednosti (početno i naknadno mjerenje te evidentiranje učinaka promjene
fer vrijednosti), amortizacije i gubitaka zbog umanjenja koje je potrebno priznati u vezi s time, kao i
potrebu objavljivanja određenih informacija u izvještajima ili u bilješkama uz financijske izvještaje.
Međutim, u praksi vrlo često dolazi do odstupanja od zahtjeva računovodstvenih standarda te su
utvrđene nepravilnosti prilikom knjiženja poslovnih događaja vezanih uz revalorizaciju nekretnina,
ali i kod naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine po modelu fer vrijednosti. Također, potrebno je
voditi računa i o namjeni nekretnina, kako bi se imovina mogla klasificirati u ispravnu kategoriju u
financijskim izvještajima, posebice prilikom popunjavanja GFI obrazaca. U radu autorica ukazuje na
koji način pravilno primijeniti odredbe pojedinog računovodstvenog standarda prilikom evidentiranja
nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata, a vezano uz naknadno mjerenje i njihovo iskazivanje
po fer vrijednosti. Uz pomoć primjera pojašnjava se na koji način transakcije ispravno evidentirati
sukladno računovodstvenim propisima, uvažavajući i određene zahtjeve i odredbe poreznih propisa.

U fazi predrevizije revizor će kroz stjecanje razumijevanja subjekta, s ciljem prepoznavanja i
procjenjivanja rizika značajnih pogrešnih prikazivanja, upoznati njegove poslovne procese i
identificirati implementirane kontrole relevantne za reviziju, kako bi odabrao odgovarajuću
strategiju testiranja. Ako odabere strategiju povjerenja u interne kontrole, revizor će provesti
testove kontrola, tj. postupke kojima će ocijeniti učinkovitost djelovanja kontrola implementiranih
od strane društva u sprječavanju, otkrivanju i ispravljanju značajnih pogrešnih prikazivanja na
razini tvrdnje. Više o provedbi testova kontrola, u skladu s MRevS-om 330 – Revizorove reakcije na
procijenjene rizike, autorica članka navodi u nastavku.

U slučaju kada subjekt s osnove ulaganja stječe do 20 % vlasničkih udjela drugog društva, tj. ako
ne ostvaruje značajan utjecaj na poslovnu i financijsku politiku društva niti kontrolu nad društvom
u kojemu drži vlasnički udio, radi se o ulaganju u nepovezane poduzetnike. U takvim okolnostima
potrebno je primijeniti HSFI 9 – Financijska imovina, a za potrebe priznavanja, početnog i naknadnog
mjerenja poduzetnik može ulaganja u vlasničke instrumente (dionice) klasificirati po fer vrijednosti kroz
račun dobiti i gubitka ili kao financijsku imovinu raspoloživu za prodaju. Prema tome, HSFI-om 9 nije
obuhvaćeno ulaganje u financijsku imovinu koja obuhvaća vlasničke instrumente u ovisnim društvima,
društvima povezanim sudjelujućim interesom i imovinu u zajedničkim pothvatima. Financijska imovina
po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka uobičajeno će se iskazati kao kratkotrajna financijska
imovina, dok će se financijska imovina raspoloživa za prodaju iskazati kao dugotrajna financijska
imovina. Potrebno je voditi računa o razlikama koje postoje u vezi s evidentiranjem naknadnog
vrednovanja financijske imovine ovisno u kategoriju u koju je imovina klasificirana. Autorica u članku
obrađuje računovodstveno iskazivanje ulaganja u vlasničke financijske instrumente, tj. ulaganja u
dionice u skladu s odredbama HSFI-a 9 te porezni tretman takvih ulaganja.

Dana 6. travnja 2024. godine u Nar. nov., br. 27/24., objavljen je Zakon o izmjenama i dopunama
Zakona o reviziji (nadalje Zakon). Zakon je stupio na snagu 14. travnja 2024. godine, osim čl. 21. i 22.
Zakona, koji stupaju na snagu 1. siječnja 2025. godine, a odnose se na ugovor o reviziji i imenovanje
revizorskog društva (izmjene čl. 40. i 41. Zakona o reviziji, Nar. nov., br. 127/17.). Najvažnije izmjene
odnose se na revizorski ispit, stalno stručno usavršavanje, imenovanje revizorskog društva i ugovaranje
revizije, trajanje revizijskog angažmana te ostale izmjene. Autorica u članku daje pregled novina u
vezi najvažnijih izmjena i dopuna Zakona koje su objavljene u Narodnim novinama, uz napomenu da
je već u proceduri novi Nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o reviziji, a u vezi s
prijenosom CSRD direktive.

Konsolidirani financijski izvještaji predstavljaju financijske izvještaje grupe poduzetnika. Grupu
poduzetnika čine matično društvo i sva njegova ovisna društva. Obveza sastavljanja godišnjih
konsolidiranih financijskih izvještaja (uz određena izuzeća) odnosi se na onog poduzetnika koji u
grupi poduzetnika predstavlja matično društvo, što znači da fizičke osobe, vlasnici društva, nemaju
obvezu sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja. Poslovno spajanje u kojemu jedan pravni
subjekt kontrolira drugog pravnog subjekta, koji su pravno samostalni i sastavljaju svoje samostalne
financijske izvještaje, odnosi se na konsolidaciju u užem smislu te se takve poslovne kombinacije
moraju obračunavati primjenom metode kupnje, što znači da je na datum stjecanja potrebno utvrditi
goodwill ili dobit od povoljne kupnje (negativni goodwill). Utvrđivanje, priznavanje i mjerenje goodwilla
u konsolidiranim financijskim izvještajima ovisi o tome je li matično društvo obveznik primjene HSFI-a
ili MSFI-a. Autorica u članku na primjerima pojašnjava postupak utvrđivanja i mjerenja goodwilla u
konsolidiranim financijskim izvještajima za obveznike primjene HSFI-a, sukladno odredbama HSFI 2 –
Konsolidirani financijski izvještaji.

U skladu s MSFI-om – 16 Najmovi, prilikom evidentiranja operativnih najmova, najmoprimci će
od prvog dana trajanja najma, za sve najmove, osim onih koji se smatraju kratkoročnim (najmovi
ugovoreni na razdoblje kraće od 12 mjeseci) i najmovima male vrijednosti, u poslovnim knjigama
priznati imovinu koja je predmet najma te obveze s osnove najma, trošak amortizacije i rashode
od kamata, a prestat će ih priznavati prilikom isteka ili prekida ugovora o najmu. U članku autorica
na primjerima prikazuje računovodstveno priznavanje i mjerenje operativnih najmova u poslovnim
knjigama najmoprimca.

Kada revizor prilikom formiranja mišljenja zaključi da je potrebna modifikacija revizorova mišljenja o
financijskim izvještajima, revizor je odgovoran izdati izvješće odgovarajućeg oblika i sadržaja, ovisno
o tome koja je vrsta modifikacije mišljenja primjerena. U članku autorica razmatra odredbe MRevS-a
705 (izmijenjenog) vezano uz izražavanje modificiranog mišljenja o financijskim izvještajima u izvješću
neovisnog revizora.