Dugotrajna imovina namijenjena prodaji

Dugotrajna imovina namijenjena prodaji odnosi se na dugotrajnu imovinu čija će knjigovodstvena
vrijednost biti nadoknađena prodajom, a ne korištenjem te imovine, uz uvjet da ta prodaja mora bi vrlo
vjerojatna. Po ispunjenju uvjeta klasifikacije kao namijenjene prodaji, imovina će se prestati iskazivati
kao dugotrajna te će se klasificirati na zasebnu stavku unutar kratkotrajne imovine. Potrebno je voditi
računa o temeljnim uvjetima klasifikacije koji moraju biti zadovoljeni, a to su raspoloživost imovine
za trenutnu prodaju u postojećem stanju te prodaja imovine mora biti vrlo vjerojatna. Amortizirana
i otpisana dugotrajna imovina neće se klasificirati kao namijenjena prodaji. Dugotrajnu imovinu
namijenjenu prodaji potrebno je mjeriti po knjigovodstvenoj vrijednosti ili fer vrijednosti umanjenoj
za troškove prodaje, ovisno o tome što je niže, uz prestanak obračuna amortizacije. Autorica u članku
pojašnjava zahtjeve standarda te prikazuje računovodstvene postupke vezane uz tretman dugotrajne
imovine namijenjene prodaji sukladno MSFI-u 5 – Dugotrajna imovina namijenjena prodaji i prestanak
poslovanja odnosno istoimenom HSFI-u 8.
Revizijski dokazi – primjenaMRevS-a 500 u reviziji financijskih izvještaja

Kako bi osigurao osnovu za izražavanje revizijskog mišljenja, revizor mora pribaviti dostatne
i primjerene revizijske dokaze. Revizijski dokazi obuhvaćaju informacije koje revizor koristi pri
donošenju zaključaka na kojima temelji svoje mišljenje, a primarno se pribavljaju revizijskim
postupcima provedenima tijekom revizije, iako mogu uključivati i informacije pribavljene iz drugih
izvora, uključujući, u određenim okolnostima, informacije iz prethodnih revizija. Prilikom oblikovanja
i provođenja revizijskih postupaka revizor razmatra njihovu primjerenost u odnosu na svrhu postupka
i tvrdnje koje se testiraju te procjenjuje relevantnost i pouzdanost informacija koje će se koristiti
kao revizijski dokazi. Ovisno o procijenjenim rizicima značajnog pogrešnog prikazivanja, revizor
može provoditi testove kontrola i dokazne postupke, pri čemu dokazni postupci uključuju testove
detalja i dokazne analitičke postupke. U članku autorica razmatra odredbe MRevS-a 500 – Revizijski
dokazi1 koje se odnose na odgovornost revizora za oblikovanje i provođenje revizijskih postupaka
radi pribavljanja dostatnih i primjerenih revizijskih dokaza, kao i povezanost revizijskih dokaza s
tvrdnjama koje se testiraju te osnovnim vrstama revizijskih testova, uz osvrt na povezane zahtjeve
drugih MRevS-ova.
Skrećemo pozornost da je Odbor za međunarodne standarde revidiranja i izražavanja uvjerenja (engl.
International Auditing and Assurance Standards Board (IAASB) u kolovozu 2026. godine objavio novi
prijedlog MRevS-a 500 (izmijenjen)2, u okviru projekta Audit Evidence and Risk Response; riječ je o
nacrtu za javno savjetovanje, a ne o važećem standardu. Komentari na prijedlog standarda mogu se
dostaviti IAASB-u do 15. prosinca 2026. godine. U ovom članku polazi se od važećeg teksta MRevS-a
500 te prijedlog MRevS-a 500 (izmijenjen) nije ugrađen u prikaz zahtjeva standarda.
Ulaganje u investicijsko zlato – računovodstveni i porezni tretman

Ne postoji zaseban računovodstveni standard koji definira investicijsko zlato i uređuje računovodstveni
tretman ulaganja u investicijsko zlato. Pojam investicijskog zlata definiran je s poreznog aspekta
odnosno propisima o porezu na dodanu vrijednost te je u kontekstu PDV-a potrebno primijeniti
posebni postupak oporezivanja investicijskog zlata. S obzirom na to da nisu doneseni posebni zahtjevi
HSFI-a odnosno MSFI-a koji bi sveobuhvatno uredili računovodstveni tretman fizičkog investicijskog
zlata, potrebno je razviti odgovarajuću računovodstvenu politiku uvažavajući zahtjeve HSFI-a
3 – Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške odnosno MRS-a 8
– Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i greške. Autorica u nastavku
prikazuje problematiku računovodstvenog tretmana ulaganja u investicijsko zlato i moguća rješenja,
uz osvrt na međunarodnu praksu.
Rizici primjene poreznih propisa i uloga edukacijskih aktivnosti u upravljanju poreznom usklađenošću

Suvremeni porezni sustavi obilježeni su složenošću i učestalim izmjenama propisa, digitalizacijom
poreznih postupaka te sve većim zahtjevima za transparentnošću poslovanja. U takvom okruženju
porezni obveznici suočeni su s različitim poreznim rizicima koji proizlaze iz složenosti propisa i
mogućnosti njihove pogrešne interpretacije, operativnih pogrešaka, nedostatne dokumentacije,
nepravodobnog usklađenja ili neadekvatnog poreznog planiranja. Učinkovita porezna usklađenost
zahtijeva integrirani pristup koji objedinjuje edukaciju, interne kontrole, kvalitetnu dokumentaciju,
pravodobno praćenje propisa i suradnju s poreznim tijelima, čime se osigurava dugoročna stabilnost
i transparentnost poslovanja.
U radu se analiziraju ključni porezni rizici, načini njihova otkrivanja i upravljanja, kao i postupanja
u slučaju porezne neusklađenosti, uz važnost uloge edukacijskih aktivnosti u osiguravanju porezne
usklađenosti i smanjenju poreznih rizika.
Obveznici zakonske revizije financijskih izvještaja i ugovaranje revizije

Obveznici zakonske revizije financijskih izvještaja definirani su Zakonom o računovodstvu, dok Zakon
o reviziji uređuje pitanja vezana za obavljanje revizorskih usluga, kao što su: imenovanje revizorskog
društva, ugovor o reviziji, naknada za obavljenu reviziju, trajanje revizijskog angažmana, ograničenja
obavljanja poslova revizije, dužnosti revidiranog subjekta i sl. Nadalje, postupci dogovaranja uvjeta
revizijskih angažmana uređeni su i Međunarodnim revizijskim standardima. Prije samog ugovaranja
revizijskog angažmana obveza je revizora provesti određene preliminarne aktivnosti, razmotriti
postoje li preduvjeti za obavljanje revizije te prepoznati i procijeniti relevantne čimbenike rizika,
kako bi se mogla donijeti odluka o prihvaćanju ili odbijanju revizijskog angažmana. Zakon o reviziji
posebno ističe potrebu ispunjavanja zahtjeva vezanih uz neovisnost. Nakon što je donesena odluka
o prihvaćanju angažmana od strane revizora, uvjeti samog revizijskog angažmana moraju se pisano
dogovoriti u pismu o preuzimanju angažmana. Detaljnije o obveznicima revizije sukladno zakonskim
odredbama, imenovanju revizorskog društva, ograničenjima vezanim uz obavljanje revizije te
razmatranju zahtijeva neovisnosti koji prethode ugovaranju revizijskog angažmana, autorica navodi
u nastavku.
Prikaz zahtjeva Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja 19 (MSFI 19)– Ovisna društva bez javne odgovornosti: Objavljivanja

Odbor za međunarodne računovodstvene standarde (engl. International Accounting Standards Board,
nadalje IASB) objavio je u svibnju 2024. godine novi Međunarodni standard financijskog izvještavanja
19 (MSFI 19) – Ovisna društva bez javne odgovornosti: Objavljivanja. Standard se primjenjuje na
dobrovoljnoj osnovi za izvještajna razdoblja koja počinju 1. siječnja 2027. godine ili nakon toga
datuma. Ranija primjena je dopuštena, uz obvezu objave te činjenicu u financijskim izvještajima.
Angažmani za dogovorene postupke – primjena zahtjeva MSPU 4400 (izmijenjen)

Dogovoreni postupci mogu se definirati kao postupci koji su ugovoreni od strane praktičara i
angažirajuće strane, pri čemu je angažirajuća strana potvrdila da su ti postupci primjereni za svrhu
angažmana. Pitanjem angažmana za obavljanje dogovorenih postupaka u vezi s financijskim ili
nefinancijskim predmetnim pitanjima bavi se Međunarodni standard za povezane usluge (MSPU) 4400
(izmijenjen) – Angažmani za dogovorene postupke. MSPU 4400 (izmijenjen) na snazi je za angažmane
čiji su uvjeti ugovoreni na dan 1. siječnja 2022. godine ili nakon tog datuma. Ovi angažmani omogućuju
ciljano ispitivanje određenih informacija, transakcija ili procesa bez izražavanja revizijskog mišljenja,
a koriste se kod projekata financiranih iz EU fondova, provjere ugovornih obveza, kontrole troškova,
internih kontrola i slično. Praktičar je dužan pridržavati se svakog zahtjeva ovog MSPU-a, osim u
slučaju kada neki zahtjev nije relevantan za određeni angažman za dogovorene postupke, primjerice,
ako okolnosti na koje se odnosi zahtjev ne postoje u tom angažmanu. O obavljenim postupcima
i povezanim nalazima praktičar mora izvijestiti u izvješću o dogovorenim postupcima. U članku
autorica daje prikaz odgovornosti praktičara kada je angažiran obaviti angažman za dogovorene
postupke, pojašnjava zahtjeve i smjernice standarda te navodi pojedinosti o obliku i sadržaju izvješća
o dogovorenim postupcima u skladu s odredbama MSPU-a 4400 (izmijenjen).
Računovodstvo poljoprivrede: biološka imovina i poljoprivredn iproizvodi

Poljoprivredna djelatnost obuhvaća različite aktivnosti, primjerice uzgoj stoke, šumarstvo, uzgajanje
jednogodišnjih i višegodišnjih usjeva, obrađivanje voćnjaka i plantaža, cvjećarstvo, akvakulturu
(uključujući i uzgoj ribe) i sl., a podrazumijeva upravljanje subjekta biološkom transformacijom i
žetvom ili berbom biološke imovine radi prodaje ili pretvaranja u poljoprivredni proizvod ili u dodatnu
biološku imovinu. U članku autorica obrađuje računovodstveni tretman odnosno priznavanje i
mjerenje biološke imovine i poljoprivrednih proizvoda do točke ubiranja plodova u skladu s MRS-om
41 – Poljoprivreda odnosno istoimenim HSFI-om 17.
Primjena zahtjeva MRevS-a705 (izmijenjen) – Modifikacije mišljenja u izvješću neovisnog revizora, s primjerima

Kada pri formiranja mišljenja revizor zaključi da je potrebna modifikacija revizorova mišljenja o
financijskim izvještajima, revizor je odgovoran izdati izvješće primjerenog oblika i sadržaja, ovisno
o tome koja je vrsta modifikacije mišljenja odgovarajuća. U članku autorica pojašnjava odredbe i
primjenu zahtjeva MRevS-a 705 (izmijenjen) – Modifikacije mišljenja u izvješću neovisnog revizora
te navodi primjere modificiranog mišljenja o financijskim izvještajima u izvješću neovisnog revizora.
Izvještavanje revizora o izvješću o transakcijama s povezanim osobama i izvješću o odnosima s povezanim društvima prema Zakonu o trgovačkim društvima

U čl. 263.e i čl. 497. Zakona o trgovačkim društvima1 propisana je obveza godišnjeg izvještavanja
o transakcijama s povezanima osobama odnosno sastavljanja izvješća o odnosima društva s
povezanim društvima. Ako su financijski izvještaji društva podložni obvezi zakonske revizije, izvješće
o transakcijama s povezanim osobama i izvješće o odnosima društva s povezanim društvima podložni
su obveznoj provjeri od strane revizora, u opsegu koji je potreban za stjecanje razumnog uvjerenja.
U članku autorica pojašnjava tko su obveznici izrade i što obuhvaća izvješće o transakcijama s
povezanim osobama i izvješće o odnosima društva s povezanim društvima, koje su obveze i postupci
revizora vezano uz provjeru tih izvješća te način izvještavanja, a sukladno odredbama ZTD-a i uputama
Hrvatske revizorske komore.