Mr. sc. Silvija Pretnar Abičić

Kao jednu od mjera sprječavanja premještanja dobiti između povezanih osoba koja posluju u različitim
poreznim jurisdikcijama, porezni propisi definiraju pravila o kontroliranim inozemnim društvima
koje je potrebno razmotriti prilikom oporezivanja dobiti povezanih društava. Podaci potrebni za
utvrđivanje kontroliranih inozemnih društava dostavljaju se Poreznoj upravi na obrascu Prijava
činjenica bitnih za oporezivanje odnosno podaci potrebni za utvrđivanje dobiti svakog kontroliranog
inozemnog društva (KID), koja se uključuje u poreznu osnovicu, dostavljaju se na obrascu »Izvješće o
dobiti kontroliranog inozemnog društva za razdoblje od____ do____« – Obrazac PD-KID. U članku
autorica na primjeru pojašnjava na koji način primijeniti pravila o kontroliranim inozemnim društvima
te pripremiti Obrazac PD-KID.

MRS 8 – Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške, zahtijeva od
subjekta da objavi postoje li novi računovodstveni standardi koji su izdani, ali još nisu stupili na snagu
te informacije relevantne za procjenu mogućeg utjecaja koji će zbog primjena novih računovodstvenih
standarda nastati na financijske izvještaje subjekta. U nastavku autorica prikazuje sažetak koji
uključuje nove računovodstvene standarde i dopune izdane prije 31. prosinca 2024. godine s datumom
stupanja na snagu za obračunska razdoblja koja počinju na dan ili nakon 1. siječnja 2025. godine.

Prilikom sastavljanja financijskih izvještaja uprava društva mora posebnu pozornost posvetiti
događajima koji su nastali u razdoblju nakon datuma bilance, a sve do datuma na koji je odobreno
izdavanje financijskih izvještaja. Ovisno o svojim značajkama, ti poslovni događaji mogu za
posljedicu imati ili usklađivanje financijskih izvještaja ili samo obvezu njihove objave u bilješkama
uz financijske izvještaje. Računovodstveni tretman i okvir postupanja s događajima nakon datuma
bilance definirani su odredbama HSFI-a 4 – Događaji nakon datuma bilance odnosno MRS-a 10 –
Događaji nakon izvještajnog razdoblja. Također, potrebno je voditi računa o zahtjevima objavljivanja
u vezi s događajima nakon datuma bilance u bilješkama uz financijske izvještaje, ovisno o veličini
poduzetnika. U članku autorica razmatra koje su odgovornosti uprave u vezi s događajima nakon
datuma bilance sukladno primjenjivom okviru financijskog izvještavanja.

Za 2024. godinu godišnji financijski izvještaji sastavljaju se prema Zakonu o računovodstvu (Nar. nov.,
br. 85/24.) i prema Pravilniku o strukturi i sadržaju godišnjih financijskih izvještaja (Nar. nov., br. 95/16.,
144/20. i 158/23.), kojim su propisani obrasci financijskih izvještaja: bilanca, račun dobiti i gubitka,
izvještaj o novčanim tokovima po direktnoj i indirektnoj metodi, izvještaj o ostaloj sveobuhvatnoj
dobiti i izvještaj o promjenama kapitala.
Sukladno sada već uhodanoj praksi, poduzetnici sastavljaju svoj godišnji financijski izvještaj u eurima i centima.
U vrijeme pisanja ovoga članka na mrežnoj stranici FINA-e objavljen je GFI POD u Excelu verzija 5.0.0. od 26.
travnja 2024. godine koji se primjenjuje za predaju izvještaja za 2024. godinu.
Autori u članku obrađuju zakonski okvir relevantan za sastavljanje izvještaja za 2024. godinu s osvrtom
na prikaz knjiženja prikaza isječaka financijskih izvještaja na primjerima i izvještavanje utjecaja mjera
za očuvanje radnih mjesta na prihode odnosno račun dobiti i gubitka.

S obzirom da su zalihe vrlo često značajna stavka financijskih izvještaja, revizor prilikom provođenja
revizije svoje postupke mora planirati na način koji će mu omogućiti prikupljanje dostatnih i
primjerenih revizijskih dokaza vezanih uz zalihe. Kao dio revizorskih testiranja, revizor općenito
mora provjeriti određene tvrdnje vezane za stanja zaliha na kraju razdoblja, kao što su: postojanje,
potpunost, prava i obveze, vrednovanje, objavljivanje. Osobito kada su zalihe značajne za financijske
izvještaje, obveznik revizije mora revizoru omogućiti prisustvovanje inventuri zaliha, kako bi revizor
prikupio dokaze u vezi s postojanjem i kvalitativnim stanjem zaliha. Ako prisustvovanje inventuri nije
omogućeno, revizor treba obaviti alternativne postupke. U takvim okolnostima, revizor vrlo često
nije u mogućnosti prikupiti dovoljne dokaze te je posljedica izražavanje modificiranog mišljenja o
financijskim izvještajima za poziciju zaliha. U članku autorica razmatra obveze revizora prilikom
inventure, sukladno MRevS-u 501 – Revizijski dokazi – posebna razmatranja za odabrane stavke.

S obzirom da se približava kraj poslovne 2024. godine, potrebno je voditi računa o tome da financijski
izvještaji trebaju istinito i fer prezentirati financijski položaj, financijsku uspješnost i novčane tokove
poduzetnika. Istinito i objektivno predočavanje zahtijeva vjerno predočenje učinaka transakcija i
drugih poslovnih događaja, a u skladu s kriterijima priznavanja imovine, obveza, kapitala, prihoda
i rashoda. Stoga, pri izradi završnog računa, subjekt mora svakako razmotriti postoje li određeni
indikatori umanjenja vrijednosti imovine, primjerice u vezi potraživanja od kupaca, zaliha, financijske
imovine, dugotrajne materijalne imovine i sl. Ako postoje objektivni dokazi te je utvrđeno umanjenje
vrijednosti imovine, potrebno je na odgovarajući način evidentirati vrijednosno usklađenje, kao rashod
u računu dobiti i gubitka, osim ako se radi o, primjerice revaloriziranoj dugotrajnoj materijalnoj imovini,
pri kojoj se najprije smanjuje revalorizacijska rezerva. Vrlo često dolazi do vremenske nepodudarnosti
priznavanja rashoda vrijednosnog usklađenja za računovodstvene i porezne svrhe. U tom slučaju,
vrijednosno usklađenje je privremeno porezno nepriznat rashod za koji je potrebno uvećati osnovicu
poreza na dobit odnosno nastaje odbitna privremena razlika koja zahtijeva priznavanje odgođene
porezne imovine u bilanci. U radu autorica obrađuje računovodstveni i porezni aspekt vrijednosnog
usklađenja pojedinih vrsta dugotrajne i kratkotrajne imovine, s naglaskom na obveznike primjene
HSFI-a.

Novčana sredstva društvo može uložiti u kupnju udjela u investicijskom fondu. Osnovna svrha i
namjena investicijskog fonda, kao subjekta za zajednička ulaganja, je prikupljanje sredstava javnom
ili privatnom ponudom te ulaganje tih sredstava u različite vrste imovine sukladno definiranoj
strategiji ulaganja investicijskog fonda, a isključivo u korist imatelja udjela u tom investicijskom fondu.
Investicijske fondove osniva i njima upravlja društvo za upravljanje fondovima. Stjecanje udjela u
investicijskom fondu tretira se kao stjecanje financijske imovine te je prilikom priznavanja, mjerenja
i evidentiranja ulaganja u investicijske fondove potrebno primijeniti odredbe HSFI-a 9 – Financijska
imovina odnosno MSFI-a 9 – Financijski instrumenti. Autorica u članku pojašnjava o specifičnostima
ulaganja u udjele investicijskih fondova, ovisno radi li se o otvorenom investicijskom fondu s javnom
ponudom ili alternativnom investicijskom fondu te početnom i naknadnom vrednovanja takvih
ulaganja, s osvrtom na porezni tretman dobitaka i gubitaka.

Tijekom obavljanja postupka revizije eksterni revizor može se koristiti radom internog revizora, što
uključuje korištenje radom službe interne revizije u pribavljanju revizijskih dokaza i korištenje radom
internih revizora radi osiguravanja izravne pomoći uz usmjeravanje, nadzor i pregled koji obavlja
eksterni revizor. Međutim, kada se u svom radu koristi radom internog revizora, eksterni revizor ima
isključivu odgovornost za izraženo revizijsko mišljenje. Stoga, eksterni revizor se u svom izvješću neće
pozivati na rad internog revizora. U članku autorica ukazuje na odredbe MRevS-a 610 – Korištenje
radom internih revizora (izmijenjen 2013.), a vezano uz obveze, postupke i prosudbe koje eksterni
revizor mora obaviti ako se odluči koristiti radom internog revizora kako bi prikupio primjerene i
dostatne revizijske dokaze i stvorio zaključke na kojima će temeljiti svoje mišljenje.

U Nar. nov., br. 66/24 od 17. srpnja 2024. godine objavljen je novi Hrvatski standard financijskog
izvještavanja 18 – Vremenska ograničenost poslovanja (nadalje: HSFI 18), koji stupa na snagu
1. siječnja 2025. godine. Cilj standarda je propisati posebna pravila koja je potrebno primijeniti
prilikom utvrđivanja primjerenosti korištenja pretpostavke o vremenski neograničenom poslovanju i
računovodstvena pravila koja se primjenjuju kad zbog činjeničnih i/ili pravnih okolnosti nije primjereno
koristiti pretpostavku o neograničenosti vremena poslovanja čija se primjena zahtijeva Hrvatskim
standardima financijskog izvještavanja i Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja.
Standard je primjenjiv za poduzetnike odnosno subjekte koji su obveznici primjene zakona koji uređuje
računovodstvo, osim onih poduzetnika kojima je izdavanje odobrenja za rad u nadležnosti Hrvatske
narodne banke ili Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga.
HSFI 18 poduzetnici su dužni primjenjivati za izvještajna razdoblja započeta na 1. siječnja 2025. godine
ili nakon toga datuma, dok će se stečajni postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovog standarda,
dovršiti primjenom računovodstvenih standarda koje je poduzetnik primjenjivao do stupanja na
snagu HSFI-a 18.
Više o sadržaju i zahtjevima HSFI-a 18 autorica članka navodi u nastavku.

Kako bi mogao izraziti razumno uvjerenje da financijski izvještaji ne sadrže značajne pogrešne prikaze
nastale uslijed pogreške ili prijevare, od revizora se očekuje da provede odgovarajuće postupke kako bi
primjereno reagirao na procijenjene rizike značajnih pogrešnih prikazivanja uslijed prijevare ili na one
na koje se sumnja. Ovo područje posebno je obrađeno u Međunarodnom revizijskom standardu (MRevS)
240 – Revizorove odgovornosti u vezi s prijevarama u reviziji financijskih izvještaja. U članku autorica
obrađuje postupke koje revizor provodi nakon izvršene procjene i prepoznavanja rizika prijevare u fazi
planiranja odnosno postupke koje revizora obavlja kao reakciju na procijenjene rizike prijevare.