Mr. sc. Silvija Pretnar Abičić

Ne postoji zaseban računovodstveni standard koji definira investicijsko zlato, kao niti računovodstveni
tretman ulaganja u investicijsko zlato. Međutim, pojam investicijskog zlata definiran je s poreznog
aspekta, tj. propisima vezanim za porez na dodanu vrijednost te je u kontekstu PDV-a potrebno
primijeniti posebni postupak oporezivanja investicijskog zlata. Autorica u članku navodi problematiku
računovodstvenog tretmana ulaganja u investicijsko zlato, kao i moguća rješenja

Značajne nedostatke u internim kontrolama, koje je revizor uočio tijekom obavljanja revizije financijskih
izvještaja, potrebno je komunicirati onima koji su zaduženi za upravljanje i menadžmentu. Zahtjevi
i upute u vezi s odgovornošću revizora da komunicira nedostatke u internim kontrolama definirani
su MRevS-om 265 – Priopćavanje nedostataka u internim kontrolama, onima koji su zaduženi za
upravljanje i menadžmentu.

Konsolidirani financijski izvještaji predstavljaju financijske izvještaje grupe poduzetnika. Grupu
poduzetnika čine matično društvo i sva njegova ovisna društva. Stoga, konsolidirani financijski
izvještaji su financijski izvještaji grupe poduzetnika u kojoj određeni poduzetnik (matično društvo) nad
jednim ili više poduzetnika (društvo kći) ima vladajući utjecaj (kontrolu) na određivanje financijskih
i poslovnih politika, a prikazuju financijski položaj i uspješnost grupe kao cjeline. Poslovno spajanje
u kojemu jedan pravni subjekt kontrolira drugog pravnog subjekta, koji su pravno samostalni i
sastavljaju svoje samostalne financijske izvještaje, predstavlja konsolidaciju u užem smislu. Obveza
sastavljanja godišnjih konsolidiranih financijskih izvještaja, uz određena izuzeća, odnosi se na onog
poduzetnika koji u grupi poduzetnika predstavlja matično društvo. Fizičke osobe, vlasnici društva,
nemaju obvezu sastavljanja konsolidiranih financijskih izvještaja.

Dogovoreni postupci su postupci koji su dogovoreni od strane praktičara i angažirajuće strane. Pitanjem
angažmana za obavljanje dogovorenih postupaka u vezi s financijskim ili nefinancijskim predmetnim
pitanjima bavi se Međunarodni standard za povezane usluge (MSPU) 4400 (izmijenjen) – Angažmani
za dogovorene postupke. MSPU 4400 (izmijenjen) na snazi je za angažmane čiji su uvjeti ugovoreni na
dan 1. siječnja 2022. godine ili nakon tog datuma. Praktičar je dužan pridržavati se svakog zahtjeva
ovog MSPU-a, osim u slučaju kada neki zahtjev nije relevantan za određeni angažman za dogovorene
postupke, primjerice, ako okolnosti na koje se odnosi zahtjev ne postoje u tom angažmanu. U članku
autorica daje prikaz odgovornosti praktičara kada je angažiran obaviti angažman za dogovorene
postupke, pojašnjava zahtjeve i smjernice standarda te navodi pojedinosti o obliku i sadržaju izvješća
o dogovorenim postupcima u skladu s odredbama MSPU-a 4400 (izmijenjenog).

Početni revizijski angažman je angažman u kojemu financijski izvještaji za prethodno razdoblje nisu
bili revidirani ili je financijske izvještaje za prethodno razdoblje revidirao prethodni revizor. Stoga,
kada revizor obavlja početni revizijski angažman, odgovoran je provesti određene postupke u vezi
s početnim stanjima, kako bi prikupio dostatne i primjerene revizijske dokaze s ciljem izražavanja
mišljenja o financijskim izvještajima tekućeg razdoblja. U članku autorica razmatra odredbe MRevS-a
510 – Početni revizijski angažmani – početna stanja, koji se bavi revizorovim odgovornostima i
postupcima u vezi s početnim stanjima u početnim revizijskim angažmanima te utjecaj prikupljenih
dokaza na modifikaciju mišljenja, u skladu s MRevS-om 705 (izmijenjenim) – Modifikacije mišljenja
u izvješću neovisnog revizora.

Prilikom sklapanja ugovora s kupcima moguće je ugovoriti prodaju proizvoda s pravom na povrat
ispravnih proizvoda. Stoga, sukladno odredbama MSFI-a 15 – Prihodi na temelju ugovora s kupcima,
kada subjekt određuje cijenu transakcije i iznos koji se može priznati za isporučena dobra, potrebno je
razmotriti je li ugovoreno pravo povrata proizvoda od strane kupca. Ako je kupcu omogućeno pravo
povrata, prihod je potrebno priznati u iznosu naknade na koju subjekt očekuje da će imati pravo,
što znači da se prihod ne može priznati za proizvode čiji se povrat očekuje. Također, subjekt treba
priznati obvezu povrata i imovinu s osnove povrata za proizvode za koje smatra da će biti vraćeni. U
članku autorica na primjerima prikazuje na koji način obračunati i računovodstveno iskazati prodaju
s pravom povrata, sukladno smjernicama navedenim u toč. B20-B27. MSFI-a 15.

Dugotrajna materijalna imovina odnosi se na imovinu namijenjenu za korištenje u proizvodnji
proizvoda ili isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili u administrativne svrhe, očekuje
se da će se koristiti duže od jednog razdoblja i namijenjena je za korištenje na neprekidnoj osnovi
u svrhu aktivnosti poduzetnika. Ovisno o karakteristikama nekretnina (tj. zemljišta i građevinskih
objekata), računovodstveno evidentiranje uređeno je MRS-om 16 – Nekretnine, postrojenja i oprema
odnosno HSFI-om 6 – Dugotrajna materijalna imovina te MRS-om 40 – Ulaganja u nekretnine
odnosno istoimenim HSFI-om 7, koji uređuju priznavanje imovine, utvrđivanje njezine knjigovodstvene
vrijednosti, amortizacije i gubitaka zbog umanjenja koje je potrebno priznati u vezi s time. Međutim,
u praksi vrlo često dolazi do odstupanja od zahtjeva pojedinog računovodstvenog standarda. U radu
autorica ukazuje na neke od češćih pogrešaka prilikom računovodstvenog evidentiranja nekretnina,
tj. zemljišta i građevinskih objekata, a vezano uz početno priznavanje i mjerenje te naknadno mjerenje
imovine, kao i drugih transakcija povezanih s tom vrstom imovine. Uz pomoć primjera pojašnjava se
na koji način transakcije ispravno evidentirati sukladno računovodstvenim propisima, uvažavajući i
određene zahtjeve i odredbe poreznih propisa.

Na financijske izvještaje mogu utjecati određeni povoljni i nepovoljni događaji i transakcije koje
nastanu nakon datuma bilance. Pri tome, razlikuju se dvije vrste događaja: a) oni koji pružaju dokaz
o uvjetima koji su postojali na datum bilance i zahtijevaju usklađenje financijskih izvještaja na
datum bilance i b) oni koji su dokaz uvjeta nastalih nakon datuma bilance te ih je potrebno objaviti
u bilješkama uz financijske izvještaje. Stoga, u kontekstu revizije, odgovornost revizora je razmotriti
učinke događaja i transakcija koji su nastali do datuma revizorova izvješća, kao i činjenice koje revizoru
postanu poznate nakon tog datuma. U članku autorica detaljnije razmatra odredbe MRevS-a 560 –
Naknadni događaji odnosno revizorove odgovornosti tijekom revizije financijskih izvještaja u vezi s
naknadnim događajima.

Tijekom obavljanja revizije revizor mora voditi evidenciju o uočenim pogrešnim prikazima te utvrditi
učinak neispravljenih pogrešnih prikaza na financijske izvještaje. Efekte pogrešnih prikaza potrebno
je staviti u odnos s utvrđenom razinom značajnosti. O uočenim pogrešnim prikazima te njihovom
utjecaju na revizorovo mišljenje potrebno je pravovremeno komunicirati s menadžmentom i onima
koji su zaduženi za upravljanje, kako bi mogli donijeti odluku o tome hoće li izvršiti odgovarajuće
ispravke financijskih izvještaja ili ne. Ovisno o značajnosti učinka neispravljenih pogrešnih prikaza
na financijske izvještaje, revizor može izraziti pozitivno ili modificirano mišljenje. U članku autorica
razmatra odgovornost revizora prilikom razmatranja učinka pogrešnih prikaza na financijske
izvještaje, a sukladno zahtjevima MRevS-a 450 – Ocjenjivanje pogrešnih prikaza ustanovljenih
tijekom revizije.

Potrebno je razlikovati dvije različite kategorije gubitka odnosno računovodstveni od poreznog
gubitka. Računovodstveni gubitak (gubitak prije oporezivanja) utvrđuje se kao razlika prihoda i
rashoda iskazanih i obračunatih sukladno računovodstvenim propisima, evidentira se u poslovnim
knjigama subjekta te iskazuje u računu dobiti i gubitka. Gubitak nakon oporezivanja utvrđuje se na
način da se računovodstvena osnovica (dobit ili gubitak) korigira za tekući porez na dobit utvrđen
u Prijavi poreza na dobit (Obrascu PD ili Obrascu PD-NN), kao i za možebitne efekte odgođenih
poreza. Tako utvrđeni gubitak razdoblja iskazuje se u računu dobiti i gubitka odnosno iskazuje se
u bilanci kao gubitak poslovne godine. Porezni gubitak utvrđuje se prilikom sastavljanja prijave
poreza na dobit, na način da se računovodstvena osnovica korigira za određene stavke umanjenja
i uvećanja, sukladno poreznim propisima. U članku autorica na primjerima prikazuje utvrđivanje
računovodstvenog i poreznog gubitka, pokriće prenesenog gubitka u računovodstvu, korištenje
prenesenog poreznog gubitka pri utvrđivanju porezne osnovice te priznavanje odgođene porezne
imovine s osnove prenesenih poreznih gubitaka.