Ožujak

U vremenu intenzivnih klimatsih prmjena kao i elementarnih nepogoda sve više se javljaju problemi
rješavanja stečajeva poslovnih subjekata. U ovom članku autor se dotiče jednog aktualnog, ali i
prilično starog računovodstvenog pitanja, a to je procjena koja se sve više pretvara u manipulaciju
vrijednosti stečajne mase. Međutim, nije procjena jedini problem jer se javljaju i drugi uzroci prijevara
koje su u članku prezentirane na temelju iskustava iz međunarodne prakse.

Po završetku obračunskog razdoblja podvlači se crta i sastavljaju financijski izvještaji koji postaju
predmetom daljnje analize i utvrđivanja jesu li ostvareni rezultati bili bolji ili lošiji od planiranog,
prošle godine, prosjeka industrije ili primjerice konkurenata. Kako bi se dobio bolji uvid u financijsko
stanje i uspjeh poduzeća te dobila jasnija slika poslovanja, osim analize bilance i računa dobiti i
gubitka moguće je dodatno provesti i analizu izvještaja o novčanom toku. Autorice u radu prikazuju
tradicionalni instrumentarij analize bilance i računa dobiti i gubitka te dodatno analizu financijskih
pokazatelja temeljenih na novčanom toku za primjer poduzeća u trgovini na veliko.

Kada poslovni subjekt u svojoj imovini drži nekretnine poput zemljišta i zgrade, dijela zgrade ili oboje,
s namjerom ostvarivanja prihoda od najma, porasta tržišne vrijednosti ili oboje, takva imovina
klasificira se pod imovinom vezanom uz ulaganje u nekretnine. Takva namjena ulaganja u nekretnine
različita je od namjene nekretnina koje poduzeće ima u svojoj imovini kako bi nekretnine koristio
prilikom obavljanja redovitih poslovnih aktivnosti pa je u skladu s time različit i računovodstveni
tretman takve imovine subjekta. Tako će u ovome članku autor objasniti računovodstveni i porezni
tretman ulaganja u nekretnine odnosno prezentiranje takve vrste imovine prema Međunarodnim i
Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (MRS 40 i HSFI 7).

Rezerviranje predstavlja obvezu čija je priroda jasno određena i za koju je na datum bilance vjerojatno
ili sigurno da će nastati, međutim postoji neizvjesnost u pogledu iznosa ili datuma kada će nastati.
Rezerviranje, kao obvezu neodređenog vremena i/ili iznosa, potrebno je priznati kao rashod razdoblja
samo ako su zadovoljeni određeni zahtjevi propisani računovodstvenim standardima, a rezerviranje
se ne može koristiti za usklađivanje vrijednosti imovine. Uvjeti koji moraju biti zadovoljeni da bi
društvo priznalo rezerviranja su: postojanje sadašnje obveze (zakonske ili izvedene) koja je rezultat
prošlog događaja; vjerojatno je da će podmirenje obveze zahtijevati odljev resursa koji utjelovljuju
ekonomske koristi i iznos obveze se može pouzdano procijeniti. Iznos koji se priznaje kao rezerviranje
treba odražavati najbolju procjenu izdataka potrebnih za podmirenje sadašnje obveze na datum
bilance. Osim računovodstvenih propisa, subjekt mora voditi računa i o poreznim propisima vezanim
uz oporezivanje dobiti. Naime, određeni troškovi rezerviranja privremeno su porezno nepriznati
rashod te utječu na povećanje osnovice poreza na dobit i računovodstveno evidentiranje odgođene
porezne imovine. U radu autorica obrađuje računovodstveni tretman rezerviranja te porezne aspekte
pojedinih vrsta rezerviranja.

Hrvatski porezni obveznici sve su češće u situacijama u kojima su dužni platiti porez u poreznoj jurisdikciji
koja nije njihova. S obzirom na suverenost svake pojedine države, postoji mogućnost da obavljanje
poslovanja u inozemstvu podliježe i plaćanju poreza u toj državi. Ako hrvatski porezni obveznik ostvari
prihode ili dobit izravno iz inozemstva koji podliježu porezu na dobit po odbitku, taj porez plaćen u
inozemstvu evidentira u svojim poslovnim knjigama i, ako je moguće, uračunava u poreznu prijavu.
Autor u članku prikazuje računovodstveni i porezni tretman poreza na dobit po odbitku plaćenog u inozemstvu.