mr. Darko Terek

Ugovor o ortaštvu (ranije: ortakluk) uređen je u Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05.
– 155/23, dalje: ZOO), u člancima od 637. do 660. U navedenim člancima uređuju se: opće odredbe o
ortaštvu, imovina ortaštva, poslovodstvo i zastupanje, odnos prema trećima, odgovornost za štetu,
dobit i gubitak, istupanje i isključenje ortaka, prestanak ortaštva te dioba zajedničke imovine.
Ortaštvo je ugovorna kategorija, jer je to zajednica osoba i dobara bez pravne osobnosti. Ugovorom
o ortaštvu uzajamno se obvezuju dvije ili više osoba uložiti svoj rad i/ili imovinu radi postizanja
zajedničkog cilja.
Imovina ortaštva zajednička je imovina ortaka, ali za obveze ortaštva u pravilu solidarno odgovaraju
svi ortaci, osim ako s vjerovnikom nije drukčije ugovoreno.
U članku se bavimo odredbama ZOO-a koje se odnose na ugovor o ortaštvu, ali i primjenom tog
instituta u nekim drugim propisima (Zakonu o obrtu, Zakonu o trgovačkim društvima).

Društvo s ograničenom odgovornošću od organa (tijela) mora imati upravu i skupštinu, dok je
postojanje nadzornog odbora fakultativno. Fakultativnost nadzornog odbora znači da ga društvo
može, ali ne mora imati. Osnivači društvenim ugovorom određuju hoće li društvo imati nadzorni
odbor. U nekim slučajevima Zakon o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93. – 130/23., dalje u
tekstu: ZTD), ukida fakultativnost u odlučivanju i propisuje obvezu uspostavljanja nadzornog odbora.
Odredbe o organima društva s ograničenom odgovornošću sadržane su u čl. 422. – 453. ZTD-a. Svi
sudionici u radu društva moraju biti dobro upoznati s relevantnim zakonskim propisima kako bi
osigurali usklađenost djelovanja s važećim zakonima i na taj način izbjegli pravne komplikacije koje
mogu proizaći iz nepridržavanja zakona.

Novi Zakon o mjerama ograničavanja (Nar. nov., br. 133 od 7. 11. 2023.), je u čl. 15. odredio da su
svi subjekti koje prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (Nar. nov., br.
108/17., 39/19. i 151/22.), nadziru Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor financijskih
usluga, Porezna uprava i Financijski inspektorat dužni donijeti pisane politike, kontrole i postupke za
provođenje mjera ograničavanja.
Subjekti nadzora dužni su politike, kontrole i postupke za provođenje mjera ograničavanja integrirati
u sustav unutarnjih kontrola. Osim toga, subjekti nadzora su ove politike, kontrole i postupke dužni
najmanje jednom godišnje preispitivati i ažurirati.
Na temelju Zakona o mjerama ograničavanja Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o uspostavi,
sadržaju i korištenju Zbirke podataka o mjerama ograničavanja, fizičkim i pravnim osobama i drugim
subjektima na koje se mjere ograničavanja odnose (Nar. nov., br. 13/24.).
U članku se obrađuje odnos Zakona o mjerama ograničavanja prema Zakonu o sprječavanju pranja
novca i financiranja terorizma u vezi s politikama, kontrolama i postupcima, a daje se i tzv. ogledni
primjer politika, kontrola i postupaka za provođenje mjera ograničavanja.

Primanja članova uprave trgovačkih društava uređuju se primarno ugovorima između člana uprave i
samog društva, no Zakon o trgovačkim društvima predviđa pojedina ograničenja ugovaračke slobode
ugovaračkih strana.
Glavno načelo na koje se zakonske odredbe fokusiraju je načelo primjerenosti koje nalaže da se pri
odlučivanju primanja u obzir posebno uzme odnos obveza i posla koji član obavlja, kao i stanje društva.

Ugovor o zajmu i ugovor o kreditu uređeni su odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br.
35/05. – 155/23., dalje u tekstu: ZOO). Ugovor o zajmu uređen je u člancima 499. do 508., a ugovor o
kreditu u člancima 1021. do 1027. ZOO-a.
Najvažnija razlika između zajma i kredita sadržana je u činjenici da zajmodavac može biti svaka
pravna ili fizička osoba, dok kredit može dati banka.
Druga ugovorna strana (kod zajma je to zajmoprimac, a kod kredita korisnik kredita) može biti svaka
pravna ili fizička osoba.
Ugovor o kreditu se uglavnom razvio iz ugovora o zajmu te ga i nadmašio u gospodarskom i
pravnotehničkom smislu, tako da je danas postao jedan od glavnih imenovanih ugovora suvremenog
bankarskog prava.

Glavna značajka obveznih odnosa jest mogućnost dispozicije stranaka. To znači da stranke svoje
međusobne odnose mogu uglavnom urediti kako same žele, osim kada je zakonom drugačije propisano.
U obveznopravnim odnosima moguće su promjene na strani vjerovnika (cesija i subrogacija) i na
strani dužnika, što će biti tema ovoga članka.
Članak je podijeljen na dva dijela odnosno poglavlje o preuzimanju duga, pristupanju dugu i o
preuzimanju ispunjenja, dok su u drugom dijelu prikazani ogledni primjeri navedenih ugovora.
Ove su promjene na strani dužnika uređene odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br.
35/05. – 155/23., dalje: Zakon) od čl. 96. do čl. 103.

U Nar. nov., br. 133/23. od 7. 11. 2023. objavljen je Zakon o mjerama ograničavanja. Zakon je stupio
na snagu osmog dana od dana objave, 15. studenoga 2023. godine. Danom njegova stupanja na
snagu prestao je važiti Zakon o međunarodnim mjerama ograničavanja (Nar. nov., br. 139/08., 41/14.
i 63/19.).
Novi Zakon o mjerama ograničavanja u odnosu na stari Zakon o međunarodnim mjerama
ograničavanja materiju mjera ograničavanja uređuje na znatno detaljniji i sveobuhvatniji način.
Najznačajnija novina koje se odnosi na fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost i pravne
osobe je da su svi ti subjekti (koje nadzire Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga, Porezna uprava i Financijski inspektorat) dužni donijeti pisane politike, kontrole i
postupke za provođenje mjera ograničavanja.
Pisane politike, kontrole i postupke su subjekti nadzora dužni donijeti u roku šest mjeseci od dana
stupanja novog Zakona na snagu, do 15. svibnja 2024.

U ovom članku bit će razloženi temeljni elementi instituta ustupa tražbine odnosno cesije. Cesija
ili ustup je ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu. Stari vjerovnik
zove se cedent ili ustupitelj, novi vjerovnik zove se cesionar ili primatelj, dok je dužnik cesus. Cesija
je dakle, ugovor pri kojemu dosadašnji vjerovnik ili ustupitelj ustupa potraživanje od svog dužnika
novom vjerovniku. Radi se o konsenzualnom ugovoru, što znači da se smatra sklopljenim prihvatom
ponude. Iako cesija ima tri aktera, ugovor je dvostran. To znači da cesiju ugovaraju samo ustupitelj i
primatelj, iako ugovor ima pravne učinke i na dužnika.
Institut cesije pravno je uređen u Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. do 155/23.), od
čl. 80. do čl. 89. Zakon materiju o cesiji dijeli na opće odredbe o cesiji, odnos primatelja i dužnika,
odnos ustupitelja i primatelja i odredbe o posebnim slučajevima ustupanja tražbine, koju strukturu
prati i ovaj tekst. Na kraju teksta priloženi su i primjeri ugovora o cesiji, ugovora o ustupanju umjesto
ispunjenja, ugovora o ustupanju radi ispunjenja i ugovora o ustupanju radi osiguranja.

U Nar. nov., br. 36 od 25. 3. 2024. godine objavljen je novi Zakon o upravnim sporovima. Zakon o
upravnim sporovima stupit će na snagu 1. srpnja 2024. godine, a toga će dana prestati važiti Zakon o
upravnim sporovima (Nar. nov., br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske, 29/17. i 110/21.).
Zakon o upravnim sporovima je po svom sadržaju relativno opsežan pravni propis koji sadržava puno
procesnih pravila kojima se u daljnjem tekstu uglavnom nećemo baviti. Zbog toga ćemo iznijeti samo
najvažnije odredbe tog Zakona.

Postupak provjeravanja je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti uređen je
Zakonom o zaštiti na radu (Nar nov., br. 71/14. do 96/18.), u odredbama čl. 57. do 60.
Navedeno poglavlje, osim zabrane pijenja alkohola i uzimanja drugih sredstava ovisnosti uređuje
i zaštitu nepušača na radu, ali ćemo se u ovome članku baviti samo zabranom pijenja alkohola i
uzimanja drugih sredstava ovisnosti (droga). U čl. 58. Zakona o zaštiti na radu (dalje u tekstu: Zakon)
uređena je zabrana korištenja sredstava ovisnosti te se pod tim zajedničkim nazivom podrazumijeva
i zabrana korištenja alkohola, kao i zabrana drugih sredstava ovisnosti.