Radno pravo

Pred nama je posljednja izmjena Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. Izmjene nisu znatne no ipak
unekoliko moramo uskladiti vlastito ponašanje. Posebice valja skrenuti pozornost na dio propisa koji
intervenira u definiciju domaćina prema kojoj se isti prepoznaju kao nositelji autentičnog iskustva
povezanog s lokalnom zajednicom, tradicijom i kulturom radi kojega se gosti vraćaju. Uvode se nove
obveze za iznajmljivače. Produljuje se rok važenja privremenih rješenja za nelegalne objekte i slično.

U suvremenom radnom okruženju sve je veća potreba za fleksibilnim oblicima rada, među kojima
značajnu ulogu ima i dodatni rad. U Republici Hrvatskoj dodatan rad uređen je Zakonom o radu
za radnike koji rad obavljaju na temelju ugovora o radu, dok se kao usporediv institut „dodatnog
posla“ spominje u Zakonu o državnim službenicima, kao i u Zakonu o službenicima i namještenicima
u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Ova mogućnost omogućuje radnicima povećanje
prihoda, a poslodavcima dodatnu radnu snagu u uvjetima povećane potrebe za radom.
U ovom članku analizirat će se pravni okvir dodatnog rada prema navedenim zakonima.

Posljednje izmjene i dopune Zakona o strancima unijele su brojne novine u postojeći zakon, posebno
na onaj njegov dio koji se odnosi na postupak i uvjete odobravanja dozvole za boravak i rad. Jedna od
tih novina je i institut zadužnice koja se kao sredstvo osiguranja tražbine u smislu financiranja troškova
povratka stranog radnika u svoju zemlju, uvodi kao obveza za one poslodavce koji zapošljavaju
državljane trećih zemalja kojima je za ulazak u Republiku Hrvatsku potrebna viza. Kada i u kojem
trenutku su poslodavci dužni dostaviti zadužnicu MUP-u, na koji iznos se izdaje zadužnica te kada se
može tražiti njeno vraćanje, pročitajte u nastavku teksta.

U hladnije doba godine, poštede od rada zbog privremene nesposobnosti za rad nisu tako rijetka
pojava. Pred poslodavcima je nimalo jednostavan zadatak, organizirati rad u danim okolnostima,
rasporediti posao na preostale zaposlenike, po potrebi pronaći radnike koji će obavljati rad ako se
odsutnost radnika produži i slično.
Poslodavcu je nužna informacija u koje vrijeme će radnik biti odsutan. U praksi se neobično često
susrećemo s izvjesnim problemima oko obavijesti poslodavcu o novonastaloj situaciji.
Što kaže zakon, koje su obveze radnika, a koje poslodavca?

Zakon o strancima je postao jedan od ozbiljnih alata kojim se utječe na tržište rada današnjice, što se
još prije samo par godina nije dalo naslutiti. Promjene na tržištu rada su korjenite i valja im ponuditi
zakonodavni okvir. Naravno, dolazi i do promjena u europskom društvu i sve je to trebalo uobličiti u
izmjene i dopune Zakona o strancima.
Promjene nisu malene, izmijenilo se devedesetak članaka Zakona, no naše će razmatranje biti ponajviše
usmjereno na rad stranaca i promjene vezane uz boravak i rad stranaca u Republici Hrvatskoj.

Početkom 2023. godine na snagu stupa propis koji se detaljno bavi neprijavljenim radom. Na temelju
Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada krajem prosinca na snagu stupa novi Pravilnik kojim se
detaljnije razrađuje vođenje dviju evidencija pri Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i
socijalne politike. Što će se to objavljivati na mrežnim stranicama o poslodavcima i na koji način,
predstavljamo u tekstu koji slijedi.

Početkom listopada 2024. godine na snagu stupa novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije
o radnicima zaposlenim kod poslodavca. Još prije ljeta propis je izašao u službenom listu Republike
Hrvatske kako bismo imali dovoljno vremena za prilagodbu poslovanja. Naravno da su se javile neke
nejasnoće, kao prilikom svake prilagodbe novom propisu. Donosimo neka mišljenja Ministarstva
rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike.

Zakon o tržištu rada uređuje tržište rada kroz posredovanje pri zapošljavanju, profesionalno
usmjeravanje, obrazovanje u cilju povećanja zapošljavanja radne snage, osiguranje za slučaj
nezaposlenosti, mjere aktivne politike zapošljavanja, ostale aktivnosti u cilju poticanja prostorne i
profesionalne pokretljivosti radne snage, novog zapošljavanja i samozapošljavanja, zapošljavanje
na privremenim odnosno povremenim poslovima u poljoprivredi te ustroj, upravljanje i obavljanje
djelatnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.
Promjene na tržištu rada su posljednjih godina evidentne, stoga je valjalo uskladiti propis.

Zakonom o radu pravo na godišnji odmor povoljnije je utvrđeno za osobe koje koriste pravo na
rodiljni, roditeljski i posvojiteljski dopust te dopust radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u
razvoju. Radnik odnosno radnica koji nisu mogli iskoristiti godišnji odmor odnosno dio godišnjeg
odmora ili njegovo korištenje poslodavac nije omogućio do 30. lipnja sljedeće kalendarske godine,
radnik ima pravo iskoristiti do kraja kalendarske godine u kojoj se vratio na rad.
U praksi se javljaju određene nedoumice.

U ovom članku bit će izloženi primjeri iz prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske vezani za otkazivanje
ugovora o radu zbog alkoholiziranosti radnika na mjestu rada. U broju 4/24. časopisa Računovodstvo
i financije objavljen je članak pod nazivom „Provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili droga“, dok
je članak na temu „Alkoholizam i druge ovisnosti radnika“ bio objavljen u broju 10/24. Tema ovoga
članka se prirodno nadovezuje na navedene objavljene članke i zaokružuje problem alkoholiziranosti
na mjestu rada.
Alkoholizam na mjestu rada je čest problem s kojim se može susresti svaki poslodavac. Ponašanje
radnika na mjestu rada često se ne može u potpunosti nadzirati, a još manje kontrolirati. Tako se u
većini slučaja alkoholiziranosti radnika poslodavac najčešće odlučuje na izvanredni otkaz ugovora
o radu. No kako bi izvanredni otkaz bio zakonit i dopušten potrebno je voditi računa o dopuštenim
postupcima utvrđivanja alkoholiziranosti.
Zakoni koji su primjenjivi u slučaju alkoholiziranosti radnika su Zakon o radu i Zakon o zaštiti na radu.