Radno pravo

Postupak provjeravanja je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti uređen je
Zakonom o zaštiti na radu (Nar nov., br. 71/14. do 96/18.), u odredbama čl. 57. do 60.
Navedeno poglavlje, osim zabrane pijenja alkohola i uzimanja drugih sredstava ovisnosti uređuje
i zaštitu nepušača na radu, ali ćemo se u ovome članku baviti samo zabranom pijenja alkohola i
uzimanja drugih sredstava ovisnosti (droga). U čl. 58. Zakona o zaštiti na radu (dalje u tekstu: Zakon)
uređena je zabrana korištenja sredstava ovisnosti te se pod tim zajedničkim nazivom podrazumijeva
i zabrana korištenja alkohola, kao i zabrana drugih sredstava ovisnosti.

U ovom članku izložit će se pravo na kontrolu privremene nesposobnosti za rad od strane poslodavca.
Poslodavac ima dvije mogućnosti kontrole radnika za koje je utvrđena privremena nesposobnost za rad.
Jednu vrstu kontrole predviđaju Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 80/13.,
137/13., 98/19. i 33/23.) i Pravilnik o kontroli privremene nesposobnosti za rad (Nar. nov., br. 130/13.).
Drugu vrsta kontrole moguće je ostvariti putem privatnih detektiva u skladu sa Zakonom o privatnim
detektivima (Nar. nov. 24/09. i 114/22.), budući da privatni detektivi mogu prikupljati obavijesti
i informacije o uspješnosti osoba u obavljanju poslova, kao i o povredama radnih obveza i radne
discipline.
Te su kontrole poslodavcima na raspolaganju kako bi im se omogućilo da utvrde nezakonito ponašanje
i postupanje svojih radnika koji su privremeno nesposobni za rad.

Prošle godine u ovo vrijeme stupala je na snagu nešto sveobuhvatnija izmjena Zakona o radu, no
ostavljeno je još godina dana kako bi na snagu stupile odredbe o regulaciji rada putem digitalnih
radnih platformi. Godina dana dobro je došla svim dionicima takvoga rada da se pripreme za primjenu
propisa.

Godišnji odmor pravo je radnika i obveza poslodavca, u skladu s tekovinama modernih radnih
zakonodavstava. No i nakon godina primjene postoje dvojbena pitanja pri primjeni Zakona o radu
vezano uz temu godišnjih odmora. Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike
s nekoliko mišljenja nastojalo je razjasniti nejasnu zakonsku normu, no ostaje pitanje jesu li u tome
uspjeli?
Autorica u tekstu problematizira propis i primjenu u svjetlu mišljenja.

U odredbama o prestanku ugovora o radu javlja se zakonska zaštitna funkcija koja se ogleda
u dodatnim aktivnostima koje je poslodavac dužan provesti prilikom jednostranog otkazivanja
ugovora o radu. Situacija se dodatno komplicira kada se radnik koristi pravom poštede od rada radi
privremene nesposobnosti za rad odnosno bolovanjem.

Poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni. Evidencija mora
sadržavati podatke o radnicima i radnom vremenu. Posebnim Pravilnikom određeno je što te
evidencije moraju sadržavati, tko ih vodi, na temelju kojih isprava, koliko ažurno, koliko smo dužni
čuvati propisane evidencije i slično.
No u praksi se razmjerno često javlja pitanje što sa samim poslodavcem, rukovodećim osobljem,
radnicima članovima obitelji poslodavca fizičke osobe odnosno osobama kojima je teško mjeriti
radno vrijeme iz očitih razloga.

Prema odredbama Zakona o državnom inspektoratu (Nar. nov., br. 115/18., 117/21. i 67/23.),
Državni inspektorat ima u svom sastavu sljedeće inspekcije: tržišnu inspekciju, sanitarnu inspekciju,
veterinarsku inspekciju, poljoprivrednu inspekciju, lovnu inspekciju, šumarsku inspekciju, fitosanitarnu
inspekciju, turističku inspekciju, rudarsku inspekciju, inspekciju opreme pod tlakom, elektroenergetsku
inspekciju, inspekciju rada, građevinsku inspekciju, inspekciju zaštite okoliša, inspekciju zaštite
prirode i vodopravnu inspekciju.
U članku se bavimo samo postupanjem i ovlastima inspekcije rada koju ista ima u inspekcijskim
poslovima u području radnih odnosa, ali i zaštite na radu.

Radnik koji je zaposlen i radi u punom radnom vremenu kod jednog poslodavca odnosno radi u
nepunom radnom vremenu kod više matičnih poslodavaca, tako da je njegovo ukupno radno vrijeme
40 sati tjedno, može dodatno raditi na temelju ugovora o dodatnom radu za drugog poslodavca.
Koje su zakonske pretpostavke, posebice sada nakon izmjene Zakona o radu, o kakvom se ugovoru
radi, o kakvoj se notifikaciji poslodavca radi i na brojna slična pitanja, autorica odgovara u tekstu
koji slijedi.

Poslodavcima vrlo česti problem u praksi predstavlja dostava odluke o otkazu radniku koji odbija
primitak pismena zbog čega se dovodi u pitanje datum početka računanja otkaznih rokova te datum
odjave iz sustava HZMO-a. Zakon o radu dao je mogućnost poslodavcima da taj problem riješe na
način da dostavu pojednostave jednim od propisanih posebnih izvora prava. Međutim, veliki broj
poslodavaca to nije riješio na odgovarajući način zbog čega su onda obvezni primijeniti odredbe
Zakona o parničnom postupku. Odredbe ZPP-a o dostavi su složene, a njihova primjena vrlo često
prolongira odjavu radnika. Zbog čega je to tako te kako urediti dostavu u radnim odnosima, pročitajte
u nastavku.

Ugovor o radu je dvostranoobvezni ugovor po kojemu svaka ugovorna strana ima obveze prema
drugoj ugovornoj strani. Prilikom sklapanja ugovora o radu uvijek se radi o suglasnosti volja ugovornih
strana, stoga je nedopustivo da pojedina ugovorna strana pokuša pojedini uglavak izmijeniti
jednostrano, onako kako joj odgovara, bez pokušaja dogovora sa suprotnom stranom.