Politike, kontrole i postupci za provođenje mjera ograničavanja
Novi Zakon o mjerama ograničavanja (Nar. nov., br. 133 od 7. 11. 2023.), je u čl. 15. odredio da su
svi subjekti koje prema Zakonu o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma (Nar. nov., br.
108/17., 39/19. i 151/22.), nadziru Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor financijskih
usluga, Porezna uprava i Financijski inspektorat dužni donijeti pisane politike, kontrole i postupke za
provođenje mjera ograničavanja.
Subjekti nadzora dužni su politike, kontrole i postupke za provođenje mjera ograničavanja integrirati
u sustav unutarnjih kontrola. Osim toga, subjekti nadzora su ove politike, kontrole i postupke dužni
najmanje jednom godišnje preispitivati i ažurirati.
Na temelju Zakona o mjerama ograničavanja Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o uspostavi,
sadržaju i korištenju Zbirke podataka o mjerama ograničavanja, fizičkim i pravnim osobama i drugim
subjektima na koje se mjere ograničavanja odnose (Nar. nov., br. 13/24.).
U članku se obrađuje odnos Zakona o mjerama ograničavanja prema Zakonu o sprječavanju pranja
novca i financiranja terorizma u vezi s politikama, kontrolama i postupcima, a daje se i tzv. ogledni
primjer politika, kontrola i postupaka za provođenje mjera ograničavanja.
Primanja članova uprave u dioničkom društvu i u društvu s ograničenom odgovornošću
Primanja članova uprave trgovačkih društava uređuju se primarno ugovorima između člana uprave i
samog društva, no Zakon o trgovačkim društvima predviđa pojedina ograničenja ugovaračke slobode
ugovaračkih strana.
Glavno načelo na koje se zakonske odredbe fokusiraju je načelo primjerenosti koje nalaže da se pri
odlučivanju primanja u obzir posebno uzme odnos obveza i posla koji član obavlja, kao i stanje društva.
Pravni aspekti ugovora o zajmu i ugovora o kreditu
Ugovor o zajmu i ugovor o kreditu uređeni su odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br.
35/05. – 155/23., dalje u tekstu: ZOO). Ugovor o zajmu uređen je u člancima 499. do 508., a ugovor o
kreditu u člancima 1021. do 1027. ZOO-a.
Najvažnija razlika između zajma i kredita sadržana je u činjenici da zajmodavac može biti svaka
pravna ili fizička osoba, dok kredit može dati banka.
Druga ugovorna strana (kod zajma je to zajmoprimac, a kod kredita korisnik kredita) može biti svaka
pravna ili fizička osoba.
Ugovor o kreditu se uglavnom razvio iz ugovora o zajmu te ga i nadmašio u gospodarskom i
pravnotehničkom smislu, tako da je danas postao jedan od glavnih imenovanih ugovora suvremenog
bankarskog prava.
Ugovorne promjene na strani dužnika
Glavna značajka obveznih odnosa jest mogućnost dispozicije stranaka. To znači da stranke svoje
međusobne odnose mogu uglavnom urediti kako same žele, osim kada je zakonom drugačije propisano.
U obveznopravnim odnosima moguće su promjene na strani vjerovnika (cesija i subrogacija) i na
strani dužnika, što će biti tema ovoga članka.
Članak je podijeljen na dva dijela odnosno poglavlje o preuzimanju duga, pristupanju dugu i o
preuzimanju ispunjenja, dok su u drugom dijelu prikazani ogledni primjeri navedenih ugovora.
Ove su promjene na strani dužnika uređene odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br.
35/05. – 155/23., dalje: Zakon) od čl. 96. do čl. 103.
Zakon o mjerama ograničavanja
U Nar. nov., br. 133/23. od 7. 11. 2023. objavljen je Zakon o mjerama ograničavanja. Zakon je stupio
na snagu osmog dana od dana objave, 15. studenoga 2023. godine. Danom njegova stupanja na
snagu prestao je važiti Zakon o međunarodnim mjerama ograničavanja (Nar. nov., br. 139/08., 41/14.
i 63/19.).
Novi Zakon o mjerama ograničavanja u odnosu na stari Zakon o međunarodnim mjerama
ograničavanja materiju mjera ograničavanja uređuje na znatno detaljniji i sveobuhvatniji način.
Najznačajnija novina koje se odnosi na fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost i pravne
osobe je da su svi ti subjekti (koje nadzire Hrvatska narodna banka, Hrvatska agencija za nadzor
financijskih usluga, Porezna uprava i Financijski inspektorat) dužni donijeti pisane politike, kontrole i
postupke za provođenje mjera ograničavanja.
Pisane politike, kontrole i postupke su subjekti nadzora dužni donijeti u roku šest mjeseci od dana
stupanja novog Zakona na snagu, do 15. svibnja 2024.
Ustup tražbine (cesija)
U ovom članku bit će razloženi temeljni elementi instituta ustupa tražbine odnosno cesije. Cesija
ili ustup je ugovor kojim vjerovnik svoju otuđivu tražbinu prenosi na drugu osobu. Stari vjerovnik
zove se cedent ili ustupitelj, novi vjerovnik zove se cesionar ili primatelj, dok je dužnik cesus. Cesija
je dakle, ugovor pri kojemu dosadašnji vjerovnik ili ustupitelj ustupa potraživanje od svog dužnika
novom vjerovniku. Radi se o konsenzualnom ugovoru, što znači da se smatra sklopljenim prihvatom
ponude. Iako cesija ima tri aktera, ugovor je dvostran. To znači da cesiju ugovaraju samo ustupitelj i
primatelj, iako ugovor ima pravne učinke i na dužnika.
Institut cesije pravno je uređen u Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. do 155/23.), od
čl. 80. do čl. 89. Zakon materiju o cesiji dijeli na opće odredbe o cesiji, odnos primatelja i dužnika,
odnos ustupitelja i primatelja i odredbe o posebnim slučajevima ustupanja tražbine, koju strukturu
prati i ovaj tekst. Na kraju teksta priloženi su i primjeri ugovora o cesiji, ugovora o ustupanju umjesto
ispunjenja, ugovora o ustupanju radi ispunjenja i ugovora o ustupanju radi osiguranja.
Novi Zakon o upravnim sporovima
U Nar. nov., br. 36 od 25. 3. 2024. godine objavljen je novi Zakon o upravnim sporovima. Zakon o
upravnim sporovima stupit će na snagu 1. srpnja 2024. godine, a toga će dana prestati važiti Zakon o
upravnim sporovima (Nar. nov., br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. – Odluka Ustavnog suda Republike
Hrvatske, 29/17. i 110/21.).
Zakon o upravnim sporovima je po svom sadržaju relativno opsežan pravni propis koji sadržava puno
procesnih pravila kojima se u daljnjem tekstu uglavnom nećemo baviti. Zbog toga ćemo iznijeti samo
najvažnije odredbe tog Zakona.
Provjera je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti
Postupak provjeravanja je li radnik pod utjecajem alkohola ili drugih sredstava ovisnosti uređen je
Zakonom o zaštiti na radu (Nar nov., br. 71/14. do 96/18.), u odredbama čl. 57. do 60.
Navedeno poglavlje, osim zabrane pijenja alkohola i uzimanja drugih sredstava ovisnosti uređuje
i zaštitu nepušača na radu, ali ćemo se u ovome članku baviti samo zabranom pijenja alkohola i
uzimanja drugih sredstava ovisnosti (droga). U čl. 58. Zakona o zaštiti na radu (dalje u tekstu: Zakon)
uređena je zabrana korištenja sredstava ovisnosti te se pod tim zajedničkim nazivom podrazumijeva
i zabrana korištenja alkohola, kao i zabrana drugih sredstava ovisnosti.
Zastarni rokovi u obveznim odnosima
U ovom članku izložit će se institut zastare kroz odredbe Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov.,
br. 35/05. do 155/23., dalje: ZOO). Temeljni propis kojim su uređena pitanja zastare u obveznim
odnosima je ZOO.
Zastara je uređena i u mnogim drugim specijalnim zakonima (kaznenim, prekršajnim, poreznim i
dr.), ali će ovaj članak izložiti institut zastare uređene odredbama ZOO-a. Odredbe ZOO-a općenito
propisuju institut zastare te će se primjenjivati uvijek kad se ne primjenjuju odredbe specijalnih
zakona. ZOO uređuje zastaru u odredbama od čl. 214. do čl. 246. Zakon uređuje zastaru kroz odredbe
podijeljene na opća pravila, vrijeme potrebno za zastaru, zastoj zastare i prekid zastare.
Kontrola privremene nesposobnosti za rad
U ovom članku izložit će se pravo na kontrolu privremene nesposobnosti za rad od strane poslodavca.
Poslodavac ima dvije mogućnosti kontrole radnika za koje je utvrđena privremena nesposobnost za rad.
Jednu vrstu kontrole predviđaju Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 80/13.,
137/13., 98/19. i 33/23.) i Pravilnik o kontroli privremene nesposobnosti za rad (Nar. nov., br. 130/13.).
Drugu vrsta kontrole moguće je ostvariti putem privatnih detektiva u skladu sa Zakonom o privatnim
detektivima (Nar. nov. 24/09. i 114/22.), budući da privatni detektivi mogu prikupljati obavijesti
i informacije o uspješnosti osoba u obavljanju poslova, kao i o povredama radnih obveza i radne
discipline.
Te su kontrole poslodavcima na raspolaganju kako bi im se omogućilo da utvrde nezakonito ponašanje
i postupanje svojih radnika koji su privremeno nesposobni za rad.