Porez na dodanu vrijednost

Obveznici PDV-a, temeljem čl. 85. st. 7. Zakona o PDV-u, u obračunu za zadnje razdoblje oporezivanja
kalendarske godine moraju napraviti godišnje usklađenje i ako treba ispravke obračuna tijekom
godine. Usklađenje se provodi u poreznoj prijavi (Obrascu PDV) za prosinac odnosno tromjesečni
obveznici u prijavi za listopad – prosinac, što se nadležnoj ispostavi Porezne uprave za 2024. godinu
treba dostaviti najkasnije do 20. siječnja 2025. godine. O godišnjem usklađivanju i ispravcima
obračunanog PDV-a tijekom godine autorica piše u nastavku članka.

Izmjenama Zakona o PDV-u s primjenom od 1. siječnja 2025. godine povećava se prag za ulazak u
sustav PDV-a na 60.000,00 eura. Porezni obveznici ranije upisani u registar obveznika PDV-a koji
tijekom 2024. godine neće ostvariti ovaj prag mogu zatražiti izlazak iz sustava PDV-a. Iznimka je kod
poreznih obveznika koji su tijekom 2024. godine postali obveznici na vlastiti zahtjev pa oni obvezno
ostaju porezni obveznici još i tijekom 2025. godine. O ovim i ostalim izmjenama Zakona koje obveznike
PDV-a očekuju od 1. siječnja 2025. godine, autorice pišu u nastavku.

Porezni obveznik koji je tijekom 2024. godine imao oporezive isporuke (uključivo i financijske usluge
koje su oslobođene PDV-a) u iznosu koji nije bio veći od 60.000,00 eura (prema predloženim izmjenama
Zakona o PDV-u koje stupaju na snagu 1. 1. 2025.)1 stekao je uvjete za izlazak iz sustava PDV-a,
tj. postaje tzv. ‘’mali porezni obveznik’’. Ako porezni obveznik u ovom slučaju želi da se na njega
primjenjuju odredbe o posebnom postupku oporezivanja za „male porezne obveznike“ o tome mora
obavijestiti Poreznu upravu najkasnije do 15. siječnja 2025. godine, s obvezom primjene posebnog
postupka već od 1. siječnja 2025. godine. Posebni postupak za „male porezne obveznike“ znači da su
njihove isporuke oslobođene PDV-a te da nemaju pravo na odbitak pretporeza. Autorica u nastavku
piše o obvezama poreznih obveznika koji izlaze iz sustava PDV-a, načinu sastavljanja obračuna za
posljednje razdoblje oporezivanja prije izlaska, obvezama ispravka iskorištenog pretporeza za
dugotrajnu imovinu i o postupanju s predujmovima nakon izlaska iz sustava.

Prema Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u, i prema najavama nakon
njegovog prvog čitanja, očekuje se da će prag za ulazak u sustav PDV-a od 1. siječnja 2025. godine
biti propisan u iznosu 60.000,00 eura. Nakon ostvarene vrijednosti isporuka iznad tog iznosa
porezni obveznik obvezan se upisati u registar obveznika PDV-a. Zahtjev za upis u registar obveznika
PDV-a podnosi se nadležnoj ispostavi Porezne uprave putem ePorezna popunjavanjem Zahtjeva za
registriranje za potrebe PDV-a (Obrascu P-PDV) radi upisa u registar obveznika PDV-a. Autorica u
članku piše o poreznim obveznicima, obveznom upisu u registar obveznika PDV-a, mogućnosti
ispravka neiskorištenog pretporeza te o obvezama u slučaju izlaska iz sustava PDV-a.

Porezni obveznik mora u prijavi PDV-a za posljednje razdoblje oporezivanja kalendarske godine
napraviti sva usklađenja i ispravke za tu kalendarsku godinu. Radi se o konačnom obračunu PDV-a
u okviru obračuna za posljednje razdoblje oporezivanja (prosinac odnosno listopad – prosinac).
Autorica u članku daje podsjetnik na pripremne radnje za sastavljanje obračuna za posljednje
razdoblje oporezivanja u 2024. godini vezano za obvezu godišnjeg usklađivanja obračuna koji su
tijekom godine sastavljani i predani Poreznoj upravi na Obrascu PDV

Mjesto oporezivanja prijevoznih usluga razlikuje se kod prijevoza dobara u odnosu na prijevoz
putnika. Dok se mjestom obavljanja usluga prijevoza putnika smatra mjesto gdje se prijevoz obavlja,
razmjerno prijeđenim udaljenostima bez obzira tko je korisnik usluga, mjesto obavljanja usluga
prijevoza dobara različito je, ovisno o tome tko je korisnik usluge prijevoza, drugi porezni obveznik ili
osoba koja nije porezni obveznik. O mjestu obavljanja usluga prijevoza dobara pisali smo u RIF-u br.
5/24., a u ovom članku autorica piše o oporezivanju PDV-om usluga prijevoza putnika.

Zakon o PDV-u sadrži posebne odredbe o primjeni poreznog oslobođenja kod isporuka dobara i usluga
u vezi s međunarodnim pomorskim i zračnim prijevozom. Porezno oslobođenje propisano je člankom
47. Zakona o PDV-u i člankom 116. Pravilnika o PDV-u, a primjenjuje se na isporuke međunarodnim
prijevoznicima sa sjedištem u tuzemstvu dok se na isporuke stranim prijevoznicima primjenjuju
pravila o mjestu oporezivanja. U nastavku članka autorica detaljnije pojašnjava primjenu poreznog
oslobođenja kod isporuka tuzemnim prijevoznicima te primjenu odredbi o mjestu oporezivanja kod
isporuka međunarodnim pomorskim i zračnim prijevoznicima sa sjedištem u inozemstvu.

Kod obračuna PDV-a na usluge koje se pružaju u okviru djelatnosti ugostiteljstva često se javljaju
dvojbe vezane za primjenu odgovarajuće porezne stope obzirom da se radi o djelatnosti čije se usluge
oporezuju različitim poreznim stopama. Na dio usluga primjenjuje se snižena stopa 13 %, dok se
drugi dio oporezuje standardnom stopom 25 %. Iste dvojbe javljaju se i kod oporezivanja usluga
koje ugostitelji pružaju u okviru usluga u objektima iz skupine “kampovi”. Prema Zakonu i Pravilniku
o PDV-u u pogledu primjene snižene stope, ugostiteljskim objektima smatraju se između ostalih i
kampovi, kamp naselja i kampirališta, a snižena stopa primjenjuje se osim na usluge smještaja i
prehrane u tim objektima i na usluge iznajmljivanja prostora u kampovima za odmor kako je to
propisano člankom 38. Zakona i člankom 47. Pravilnika o PDV-u. Autorica u članku piše o primjeni
snižene ili standardne stope PDV-a ovisno o vrsti usluga koje se pružaju u okviru djelatnosti kampa.

Predmet oporezivanja PDV-om prema članku 4. Zakona o PDV-u je isporuka dobara u tuzemstvu uz
naknadu koju obavi porezni obveznik. Iako je čl. 7. Zakona definirano da se isporukom smatra prijenos
prava raspolaganja materijalnom imovinom u svojstvu vlasnika, istim člankom u stavku 5. propisano
je da se isporukom uz naknadu smatra i premještanje dobara koja su dio poslovne imovine poreznog
obveznika koja je za potrebe svojeg poslovanja bez prenošenja prava raspolaganja na drugoga
otpremio ili prevezao sam porezni obveznik ili druga osoba za njegov račun u drugu državu članicu.
Obzirom da se dobra otpremaju (fizički prevoze) u drugu državu članicu, nastaje robna razmjena
unutar EU za koju su propisana porezna pravila i način praćenja iako se ne radi o prodaji dobara
niti prijenosu prava raspolaganja. Autorica u članku piše o obračunu PDV-a i primjeni poreznog
oslobođenja kod premještanja dobara u drugu državu članicu.

Jedno od načela PDV-a je načelo odredišta prema kojemu se PDV-om oporezuju sva dobra koja se
konačno troše u zemlji, bez obzira na mjesto proizvodnje u tuzemstvu ili inozemstvu. Polazeći od ovog
načela PDV na promet proizvoda i obavljanje usluga koji se smatraju da spadaju u krajnju potrošnju
pripada državama potrošnje pa se isporučitelj kao porezni obveznik načelno treba registrirati za potrebe
PDV-a u državi potrošnje. Da bi se pojednostavnilo pitanje registracije poreznih obveznika u nizu
država članica u kojima obavljaju isporuke oporezive prema mjestu potrošnje, propisana je mogućnost
primjene posebnog postupka oporezivanja kod prodaje na daljinu i kod obavljanja određenih usluga
koje se oporezuju prema mjestu potrošnje. Primjena posebnog postupka oporezivanja sastoji se
u mogućnosti plaćanja PDV-a na jednom mjestu. Mogućnost obračuna PDV-a na jednom mjestu
korištenjem elektroničkog sustava (OSS – One Stop Shop), odnosi se na prodaju dobara na daljinu
i kod usluga koje se obavljaju osobama koje nisu porezni obveznici. Svrha elektroničkog sustava je
omogućiti poreznim obveznicima sa sjedištem u različitim državama članicama ispunjavanje obveze
plaćanja PDV-a prema svim državama članicama EU u jednoj državi podnošenjem prijave PDV-a
putem tog sustava. Sustav omogućava da se podaci iz prijave automatski prenose onim državama
članicama u kojima su isporuke oporezive i u kojima treba platiti PDV prema načelu odredišta.