Interna revizija

Ključni resursi svake poslovne funkcije pa tako i interne revizije, koja predstavlja specifičnu stratešku
infrastrukturnu funkciju unutar poduzeća, ljudski su resursi i njihove kompetencije. Upravo kompetentni
interni revizori trebaju biti vješti i sposobni učinkovito i djelotvorno kombinirati preostale, također,
izrazito ograničene materijalne, financijske i vremenske resurse funkcije interne revizije kako bi, u
što je moguće kraćem vremenskom razdoblju, pružili kvalitetne ‘proizvode i usluge’ svojim interesnoutjecajnim skupinama i tako pridonijeli stvaranju dodane vrijednosti za poslovanje poduzeća.
‘Proizvodi i usluge’ funkcije interne revizije konačni su rezultati obavljanja angažmana s izražavanjem
uvjerenja, savjetodavnih angažmana ili mješovitih angažmana od strane internih revizora i odnose
se na pružanje uvjerenja, savjeta, uvida odnosno predviđanja revidiranim subjektima, klijentima,
korisnicima i drugim interesno-utjecajnim skupinama.
U ovom se radu definira i prikazuje postojeći osnovni koncept i skup kompetencija internih revizora te
se naglašava važnost transformacije i kontinuiranog prilagođavanja skupova kompetencija internih
revizora dobu u kojemu djeluju. U suvremenom dobu taj se osnovni koncept i skup kompetencija
internih revizora treba prilagođavati nadolazećoj petoj industrijskoj revoluciji. Uz to se prikazuje i
analizira prijedlog novog, inovativnog koncepta i skupa jedinstvenih kompetencija koje interni
revizori trebaju steći u postojećoj, četvrtoj industrijskoj revoluciji kako bi mogli opstati i biti uspješni
u brzo nadolazećoj petoj industrijskoj revoluciji.

Financijski sustav ima ključnu ulogu u poticanju gospodarskog rasta zemlje pa je njegova stabilnost i
efikasnost od iznimnog značaja. Visok stupanj reguliranosti i velika potreba za upravljanjem rizicima
karakteristična je za sve sudionike financijskog sustava te ujedno i jedan od načina osiguranja njegove
efikasnosti i stabilnosti. Ustrojavanje interne revizije kao funkcije koja osigurava podršku organizaciji
u unaprjeđenju sustava upravljanja rizicima i sustava internih kontrola predviđeno je zakonima koji
uređuju poslovanje financijskih institucija.
Zakoni koji uređuju poslovanje kreditnih institucija i mirovinskih društava propisuju obvezu
ustrojavanja funkcije interne revizije dok zakoni koji uređuju poslovanje osiguravajućih društava i
društava za upravljanje investicijskim fondovima ostavljaju mogućnost da organizacija sama procijeni
je li razmjerno prirodi, opsegu i složenosti poslovanja potrebno ustrojiti funkciju interne revizije.
Cilj ovoga članka je istražiti koliko je društava za upravljanje investicijskim fondovima u Republici
Hrvatskoj ustrojilo funkciju interne revizije te koji su to kriteriji prema kojima se donosi odluka o
njezinom ustrojavanju. Svrha članka je opisati mehanizme unutarnjih kontrola, zadatke i odgovornosti
funkcije interne revizije u industriji investicijskih fondova. Podaci za provedbu istraživanja prikupljeni
su metodom anketnog upitnika, a rezultat istraživanja prikazan je u zadnjem poglavlju ovoga članka.

Za uspješno ispunjavanje osnovne svrhe, ostvarivanje definirane strategije i postavljenih ciljeva
funkcije interne revizije unutar poduzeća, neophodni su resursi, koji moraju biti primjereni, dostatni
te učinkovito i djelotvorno raspoređeni. Pri tome, resursi funkcije interne revizije obuhvaćaju ljudske,
materijalne, financijske i vremenske resurse. U suvremenom dobu, više nego ikada prije, ključno je
racionalno upravljati ograničenim resursima, kako poduzeća, tako pogotovo interne revizije, kao
infrastrukturne funkcije poduzeća.
U ovom radu definiraju se, analiziraju i prikazuju, u današnjem vremenu, neizostavni materijalni resursi
funkcije interne revizije, a to su informacijsko-komunikacijske tehnologije u internoj reviziji, kao i
funkcionalnosti koje navedene tehnologije nude internim revizorima. Drugim riječima, razmatraju se
automatizirani alati u internoj reviziji odnosno alati temeljeni na tehnologijama i podržani računalima
u internoj reviziji.

Interne kontrole imaju krucijalnu ulogu u borbi protiv prijevara, a protuprijevarne kontrole kao dio
kontrola usmjeren primarno sprječavanju i otkrivanju prijevara predstavljaju kamen temeljac u
kreiranju protuprijevarne kulture poduzeća i stava poduzeća prema prijevarama. Prema rezultatima
istraživanja ACFE Hrvatska iz 2022. više od polovine poduzeća koja su bila obuhvaćena istraživanjem
nije imalo nikakav uspostavljeni formalni oblik protuprijevarnih kontrola. Taj podatak je jasan
pokazatelj da hrvatska poduzeća prilično kaskaju po pitanju borbe protiv prijevara te ukazuje na
potrebu podizanja svijesti o prijevarama, kao i o važnosti borbe protiv prijevara na svim razinama.

Kibernetička sigurnost predstavlja ključni poslovni rizik u 2024. godini. Prema Risk in Focus 2024.,
kibernetička sigurnost zadržava svoje dugogodišnje prvo mjesto: 84 % ispitanika šestu godinu
za redom izjasnilo se da je kibernetička sigurnost poslovni rizik broj jedan. Također, unatoč
kontinuiranom porastu prirodnih katastrofa povezanih s klimatskim promjenama, stalnim učincima
postpandemije i rastućoj nejednakosti, poslovni lideri su prema istraživanju PWC-a (2023.) rangirali
digitalne i tehnološke faktore kao najveće rizike kojima daju prioritet za ublažavanje u sljedećih 12
mjeseci. Kibernetičke prijetnje (zlonamjerni softver, internetski napadi, phishing, napadi na web
aplikacije, spamovi, uskraćivanje usluga, krađa identiteta, kršenje podataka, curenje informacija,
cyber špijunaža itd.) s kojima se susrećemo svakodnevno primarno kroz neovlašteni pristup, objavu
povjerljivih podataka, izmjenu informacija, uništavanje dokumenata te uskraćivanje usluga posljedice
su neadekvatnog upravljanja kibernetičkom sigurnošću. No ipak, prema Risk in Focus 2024., svijest
kod upravljačkih tijela i menadžmenta je visoka jer moraju osigurati da su njihove organizacije
otporne na tehnološke izazove, kao što je umjetna inteligencija te moraju biti spremni i imati talenta
za suočavanje sa širokim rasponom novih propisa o kibernetičkoj sigurnosti i sigurnosti podataka.
Prema Modelu tri linije, učinkovito upravljanje rizikom kibernetičke sigurnosti organizirano je u tri
linije, kroz funkciju IT-a, CISO-a i interne revizije, dok su upravljačka tijela odgovorna za nadziranje
rizika kibernetičke sigurnosti. Autor u članku ističe ulogu i važnost svih sudionika i linija u učinkovitom
upravljanju kibernetičkom sigurnošću, posebno ističući ulogu CISO-a i interne revizije, kao i važnost
njihove suradnje. Također, autor daje prikaz učinkovitog mjerenja rizika kibernetičke sigurnosti prema
ISO 27005:2022, kroz identifikaciju, analizu i procjenu rizika kibernetičke sigurnosti.

Očekivanja dionika da organizacije u svoje poslovanje ugrade održivost, kao i svijest o ESG pitanjima,
značajno su porasla u kratkom vremenu, posebice pod utjecajem dugoročnih učinaka klimatskih
promjena. Snažan uspon ESG-a, kao i značajan interes svih dionika stvara nove zahtjeve za revizijske
odbore u procesu nadzora upravljanja ESG rizicima, kao i procesa ESG izvještavanja. Odgovornost
za nadzor održivosti organizacije, kao i ESG pitanja čvrsto se odražava na upravljačka tijela, kao
i na njihove odbore. Ako su ESG pitanja delegirana članovima revizijskih odbora, oni su zajedno s
upravljačkim tijelom odgovorni za dugoročni uspjeh organizacije. Prema stajalištu IFAC-a (2023.),
ako revizijski odbori žele biti dio suvremenog korporativnog upravljanja dužni su ugraditi održivost i
ESG pitanja u procese donošenja odluka, kao i u dugoročne razvojne strategije organizacija. Stoga,
organizacije na putu transformacije održivosti trebaju snažna upravljačka tijela i revizijske odbore,
s odgovarajućom pismenošću o održivosti. Accountancy Europe (2022.) ističe da revizijski odbori
igraju ključnu ulogu u promicanju snažnog korporativnog upravljanja, kroz njihovu uključenost u
nadzor rizika, internih kontrola, korporativnog izvještavanje i revizija. Nova EU legislativa po pitanju
izvještavanja o održivosti dodjeljuje revizijskim odborima niz zadataka vezanih uz izvještavanje o
održivosti, kao i reviziju (pružanje jamstva). Revizijski odbori moraju osigurati da su ESG podaci koje
otkrivaju organizacije točni i pouzdani. Prema PWC-u (2022.), to zahtijeva razvoj politika, procesa,
internih kontrola i upravljanja sličnim onima koje imaju za prikupljanje i objavljivanje financijskih
informacija. S obzirom na to da revizijski odbori imaju najviše iskustva u nadziranju ovakvih pitanja, u
najboljem su položaju za nadzor ESG objava, kontrola, procesa i jamstva. Stručnost revizijskih odbora
omogućuje razumijevanje i procjenu ispravnosti metodologija i politika koje menadžment koristi za
razvoj svojih metrika i ESG objava. U tekstu autor navodi preporuke i definira pitanja za revizijske
odbore u vezi s njihovim ESG odgovornostima u procjeni ESG materijalnosti te nadzora nad ESG
procesima, rizicima i internim kontrolama, ESG jamstvom i revizijom te ESG izvještavanjem, ističući
potrebne kompetencije i sastav članova revizijskih odbora za nadzor ESG-a.

Značajne nedostatke u internim kontrolama, koje je revizor uočio tijekom obavljanja revizije financijskih
izvještaja, potrebno je komunicirati onima koji su zaduženi za upravljanje i menadžmentu. Zahtjevi
i upute u vezi s odgovornošću revizora da komunicira nedostatke u internim kontrolama definirani
su MRevS-om 265 – Priopćavanje nedostataka u internim kontrolama, onima koji su zaduženi za
upravljanje i menadžmentu.

ESG izvještavanje je zasigurno ključni izazov u 2023. godini gdje mnoge organizacije nisu napredovale
u izgradnji učinkovitih internih kontrola vezanih uz izvještavanje o okolišnim, društvenim i upravljačkim
pitanjima. Zasigurno primjena učinkovitih internih kontrola na pružanje korisnih informacija o održivosti
poslovanja predstavlja ključni poslovni izazov, iako su mnoge organizacije kreirale ad hoc interne
kontrole oko ključnih pokazatelja održivog poslovanja, upravljanja ESG rizicima te ESG izvještavanja.
Učinkovit sustav internih kontrola može pomoći organizacijama postaviti svoje ciljeve i strategiju te
da rastu na održivom temelju s povjerenjem u sve oblike informacija, uključujući održive poslovne
informacije. Krajem ožujka ove godine, budući da su različiti interesni dionici pokazali poveći interes
za održive poslovne informacije, COSO (provjereni temelj za ocjenjivanje sustava interne kontrole) je
objavio studiju s dodatnim smjernicama za organizacije s ciljem postizanja učinkovite interne kontrole
o izvještavanju o održivosti, koristeći globalno priznati COSO integrirani okvir (ICIF-2013): COSO je
uključio pojam ‘nefinancijski/održivi’ izravno u Okvir. Značajan aspekt Smjernica izvještavanja o
održivosti uključuje prije svega ključne teme koje treba uzeti u obzir dok organizacija nastavlja svoje
putovanje prema uspostavi i održavanju učinkovitog sustava interne kontrole nad financijskim i
nefinancijskim (održivim) poslovnim informacijama. Autor u članku navodi točke fokusa kroz 17 načela
COSO integriranog okvira (kroz kontrolne komponente: kontrolno okruženje, procjenu rizika, kontrolne
aktivnosti, informaciju i komunikaciju te nadzor), s primjenom na ESG (održivo) izvještavanje.

Nakon inicijalne najave, dana 1. ožujka 2023. godine, kao rezultat svih prethodnih faza sveobuhvatnog
i višegodišnjeg projekta evolucije standarda interne revizije, globalni Institut internih revizora, a
na prijedlog Međunarodnog odbora za standarde interne revizije (engl. The International Internal
Audit Standards Board – IIASB), objavio je prijedlog nacrta Globalnih standarda interne revizijeTM
(engl. Global Internal Audit StandardsTM) za potrebe javnog savjetovanja i rasprave. Stoga je sada
trenutak da praktičari interne revizije, kao i druge zainteresirane interesno-utjecajne skupine, na
svjetskoj razini, uključujući naravno i Republiku Hrvatsku, aktivno sudjeluju u procesu javne rasprave
i daju svoja mišljenja, komentare, sugestije i primjedbe na predloženi nacrt Globalnih standarda
interne revizije. Kako bi im se to olakšalo, autori u ovome radu sažeto i sistematizirano daju pregled
prijedloga nacrta strukture i sadržaja Globalnih standarda interne revizije, kao i uspoređuju osnovne
elemente te prikazuju ključne razlike između strukture i sadržaja postojećeg Međunarodnog okvira
profesionalnog djelovanja interne revizije (engl. The International Professional Practices Framework
– IPPF) u odnosu na prijedlog novog Međunarodnog okvira profesionalnog djelovanja.

Revizija usklađenosti temelji se na trostranom odnosu između revizora, odgovornih strana te korisnika
za koje revizor sastavlja izvješće o obavljenoj reviziji. Temeljni cilj revizije usklađenosti je pružiti neovisnu
ocjenu je li predmet revizije (primjerice, korištenje namjenskih i bespovratnih sredstava, prikupljanje
prihoda i ostvarenje rashoda, javna nabava i slično) u skladu s mjerodavnim podlogama koji su
definirani kao kriterij. Revizija usklađenosti promiče transparentnost, etičko ponašanje odgovornih
strana te doprinosi sprječavanju prijevare i korupcije. Temeljni principi revizije usklađenosti koji su
predmet ovoga članka su revizijski rizik i značajnost (materijalnost) koje revizor mora primjenjivati
zajedno s ostalim načelima (principima), kao što su profesionalna prosudba, skepticizam, komunikacija,
dokumentacija, kontrola kvalitete, vještine i vođenje revizijskog tima te objektivnost i etičnost. Revizor
je dužan voditi računa o revizijskom riziku (inherentnom, kontrolnom i detekcijskom riziku) tijekom
čitavog revizijskog procesa te ga smanjiti na prihvatljivu razinu, kao i o riziku prijevare. Kod definiranja
revizijske značajnosti, potrebno je utvrditi kako će neusklađenost utjecati na odluke korisnika. Ključni
izazov za revizore je upravo definiranje praga (razina) značajnosti gdje se za osnovicu značajnosti kod
revizije usklađenosti više koriste kvalitativni čimbenici, nego kvantitativni.