Plaće i socijalno osiguranje

U proteklim godinama, kroz porezne reforme, postupno su povećavani neoporezivi iznosi u cilju
smanjenja poreznog opterećenja poduzetnika. Odredbama članka 6. i 7. Pravilnika o porezu na
dohodak propisana je mogućnost isplate čak 47 vrsta neoporezivih primitaka.
Raznolikošću primitaka za koje je zakonodavac omogućio neoporezivu isplatu, stvara se značajan
prostor za poboljšanje raspoloživog primitka i posljedično životnog standarda radnika. Iako su
neoporezivi primici koncipirani kao instrumenti nagrade ili naknade troškova u točno određene svrhe,
često su postali zamjena za isplatu plaće.
Porezni propisi ne osiguravaju pravo na primitke, već propisuju koje vrste javnih davanja treba platiti
kod isplate nekog primitka. Odluka o isplati materijalnog prava ili o naknadi troška, kao i određivanje
iznosa prepuštena je poslodavcima, a uređuje se nekim izvorom radnog prava. Neoporezive primitke
u pravilu ne mogu ostvariti osobe koje nisu u radnom odnosu s isplatiteljem iako obavljaju poslove za
njega, npr. direktor koji nije zaposlen u društvu u kojemu obavlja funkciju direktora, student koji kod
naručitelja obavlja poslove preko ovlaštenog posrednika i dr.
U ovom radu se u prvom redu definira pojam plaće, obuhvaćajući sve njezine komponente. Zatim
se objašnjava razlika između naknade za rad i ostalih primitaka koji se ostvaruju u vezi s radnim
odnosom. Dodatno se razjašnjava i česta konfuzija zbog različitih interpretacija pojma „plaće“ u
radnom i poreznom zakonodavstvu.
Nadalje, pruža se kronologija promjena uvjeta za isplatu neoporezivih primitaka od rujna 2019.
godine do danas, s posebnim naglaskom na posljednju poreznu reformu iz listopada 2023. godine.
Isto tako, analiziraju se iznosi isplaćenih neoporezivih primitaka u 2022. i 2023. godini.
Na samom kraju, pokazuju se primjeri učinka isplate neoporezivih primitaka na plaću radnika.

Zakon o tržištu rada uređuje pojednostavljeni način zapošljavanja radnika na privremenim i
povremenim poslovima u poljoprivredi sklapanjem dnevnih ugovora o radu, ali uz ograničenje
najviše 90 dana u godini. Poslodavac ne prijavljuje radnika nadležnim tijelima socijalnog osiguranja,
a doprinose plaća kupnjom vrijednosnih kupona u FINA-i. Cijena jednog dnevnog kupona za 2024.
godinu iznosi 4,16 eura. Zarada radnika oporezuje se kao drugi dohodak, po stopi od 10 % i smatra se
konačnim dohotkom. Porezna obveza dospijeva do kraja mjeseca u kojemu je primitak isplaćen, a na
dan dospijeća poreza poslodavac ispostavlja obrazac JOPPD.
Radniku koji radi na povremenim i privremenim sezonskim poslovima u poljoprivredi, poslodavac može
na svoj teret omogućiti smještaj i prehranu. Ti primici neovisno o iznosu koji je omogućen radniku, ne
podliježu obvezi poreza na dohodak i iskazuju se u obrascu JOPPD kao neoporezivi primitak radnika.

Sustav plaća u javnim službama, uključujući i način određivanja plaće te dodataka na plaću, je
od 1. siječnja 2024.god. uređen novim Zakonom o plaćama u državnoj službi i javnim službama.
Predmetni zakon uređuje i pravo službenika i namještenika na dodatak na plaću za završeni studij
na poslijediplomskoj razini, koji se u dijelu koji se odnosi na kriterije za ostvarivanje toga prava
značajno razlikuje od dotadašnjeg prava. Međutim, zakon je nastojao zaštititi zatečene radnike te
je u okviru prijelaznih i završnih odredbi propisao iznimke od primjene novih kriterija. Koji su uvjeti
za ostvarivanje prava na uvećanje plaće za završeni postdiplomski studij, koja su prava zatečenih
radnika te ostvaruju li i pod kojim uvjetima to pravo i službenici koji su zasnovali radni odnos u tzv.
prijelaznom razdoblju, pročitajte u tekstu koji slijedi.

U određenim životnim situacijama koje su uzrokovane bolešću i/ili invalidnošću zaposlenika i/ili
članova njegove obitelji, državni službenici i namještenici i zaposleni u ustanovama javnih službi
ostvaruju pravo na novčanu pomoć na teret poslodavca. Pravo na pomoć ostvaruje se i za rođenje
djeteta. Visina i iznosi pomoći uređeni su važećim kolektivnim ugovorima, a od 1. ožujka 2024. godine
za sve su slučajeve iznosi pomoći izjednačeni za zaposlene u državnoj službi i za zaposlene u javnim
službama.
U članku se usporedno obrađuje pravo državnih službenika i namještenika i pravo zaposlenih u
javnim službama na određenu visinu pomoći i porezna obilježja toga primitka.

Uredbe EU primjenjuju se izravno iznad lokalnog zakonodavstva članica EU. U ovom članku autorica
je detaljno obrazložila i primjenu uredbi i načela koja se odnose na područje obveznog zdravstvenog
osiguranja i koji direktno utječu na ostvarivanje prava radnika osiguranika HZZO. Posebno je
pojašnjena primjena i to: načela asimilacije činjenica i načela zbrajanja razdoblja.

Aplikacija SNU ili specifikacija rasporeda nepovezanih uplata, je jedna od elektroničkih usluga u
sklopu ePorezne, koju koriste podnositelji izvješća odnosno isplatitelji određenih vrsta dohodaka
koji podatke o primicima, doprinosima za obvezna osiguranja te porezu na dohodak dostavljaju na
obrascu JOPPD Poreznoj upravi. Obrazac JOPPD ima oznaku izvješća u obliku GG001 do GG365(366),
a sastoji se od pet znamenaka i to oznake zadnje dvije znamenke godine i rednog broja dana u
godini na koji je obavljena isplata primitka. Korištenjem aplikacije SNU, porezni obveznici podnose
elektroničkim putem zahtjeve za povezivanje nepovezanih uplata, preknjiženje pogrešnih uplata ili
povrat pogrešno ili više uplaćenih sredstava na teret vrste prihoda vezanih uz obrazac JOPPD. Zbog
uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj od 1. siječnja 2023. godine, u aplikaciji
SNU se uvid u nepovezane uplate i nepovezane obrasce, iskazuje u dvije valute, euru i u kuni, pri
čemu se povezivanje uplata s iznosom iskazanim na obrascu JOPPD, provodi prema izvornoj valuti
dostavljenog obrasca.

Ovaj članak razmatra specifičnosti obračuna plaće za posljednji mjesec rada, uključujući primjenu
najviše i najniže mjesečne osnovice, osobnog odbitka te raznih olakšica i oslobođenja od plaćanja
doprinosa. Osim toga, fokusira se na pravila koja se primjenjuju u slučaju statusnih promjena, u
situacijama kada novi poslodavac preuzima obvezu isplate plaće radnicima za zadnji mjesec rada kod
prijašnjeg poslodavca. Također, članak obrađuje kako pravilno isplatiti neoporezive primitke nakon
prestanka radnog odnosa i osigurati usklađenost s propisima.
Detaljnije pročitajte u nastavku članka.

Radnik koji je kod jednog ili kod više poslodavaca zaposlen tako da mu je ukupno radno vrijeme
iznosilo četrdeset sati tjedno, može se zaposliti na ugovor o dodatnom radu do osam sati tjedno, na
neodređeno ili na određeno vrijeme. Godišnji fond sati dodatnog rada nije ograničen, ali proizlazi kao
umnožak razdoblja trajanja radnog odnosa i ugovorenog tjednog radnog vremena.
U članku se obrađuju uvjeti zasnivanja radnog odnosa za dodatni rad, ograničenja trajanja takvog
rada u jednakom ili u nejednakom rasporedu rada te novčana prava radnika koji radi u dodatnom
radu. Posebno je obrađeno umanjenje osnovice za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje
generacijske solidarnosti, obračun poreza na dohodak i izvještavanje Porezne uprave o plaći i drugim
primicima radnika zaposlenog na ugovor o dodatnom radu. Uz to, u članku se problematizira pravo
radnika koji radi u dodatnom radu na naknadu za bolovanje na teret HZZO-a i ukazuje na mogućnost
isplate neoporezivih primitaka u najvišem dozvoljenom neoporezivom iznosu.

Kod obračuna naknade plaće za razdoblje privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad
koja se isplaćuje na teret nositelja obveznog zdravstvenog osiguranja (HZZO-a) treba paziti na
propisana pravila, kao što su uvjet prethodnog osiguranja, isplate u relevantnom šestomjesečnom
razdoblju, gornja i donja granica za visinu naknade i dr.
Uvažavajući ograničenja iz propisa o zdravstvenom osiguranju te upute i postupanja nadležnih
institucija, u članku pokazujemo primjere obračuna naknade plaće za vrijeme privremene
nesposobnosti za rad u slučajevima kada poslodavac radniku isplaćuje naknadu nakon čega traži
refundaciju od HZZO-a.

Prema Zakonu o radu, za razdoblja u kojima ne radi zbog korištenja godišnjeg odmora zaposlenik ima
pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom
o radu, a najmanje u visini prosječne plaće prethodna tri mjeseca. U javnim službama je visina
naknade plaće za godišnji odmor prema Temeljnom kolektivnom ugovoru za zaposlenike u javnim
službama uređena istovjetno kao u Zakonu o radu, ali ako je za zaposlenika to povoljnije, ima pravo
na naknadu plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Uz tu ugovorenu povoljnost,
zaposlenicima koji su u prethodna tri mjeseca ostvarivali naknadu plaće u visini povoljnijoj od plaće
za redovan rad, tromjesečni prosjek se određuje na temelju tako isplaćenih iznosa.
Najpovoljnija svota naknade za godišnji odmor odnosi se i na zaposlenike javnih službi kojima je u
razdoblju u kojemu koriste godišnji odmor u odnosu na prethodna tri mjeseca, promijenjen tjedni
fond ugovorenog radnog vremena. U članku se iznose primjeri određivanja visine naknade plaće za
takve situacije.