Poslovni izdaci i izdaci koji se porezno ne priznaju u obrtničkoj djelatnosti
Fizičke osobe koje obavljaju samostalnu djelatnost obrta i slobodnih zanimanja, a utvrđuju dohodak
na temelju poslovnih knjiga i evidencija, primjenjuju načelo blagajne. To znači da se dohodak od
samostalne djelatnosti utvrđuje kao razlika između naplaćenih poslovnih primitaka od strane kupca
te plaćenih poslovnih izdataka dobavljačima. Izdaci po osnovi samostalnih djelatnosti su svi odljevi
dobara tijekom poreznog razdoblja koji nastaju radi stjecanja, osiguranja i očuvanja poslovnih
primitaka. U poslovnim se knjigama za samostalnu djelatnost kao poslovni izdaci mogu evidentirati
svi oni izdaci koji su izravno vezani za obavljanje djelatnosti.
Međutim, u poslovanju samostalnih djelatnosti nastaju neki poslovni izdaci koji, iako su plaćeni po
načelu blagajne, nisu porezno priznati radi čega se ne evidentiraju u Knjizi primitaka i izdataka kao
izdaci obrta i slobodnih zanimanja. Jednako tako, iako su u izravnoj svezi s obavljanjem djelatnosti,
određeni izdaci koji nastaju, samo se djelomično porezno priznaju. Više o navedenome, kao i o načinu
evidentiranja izdataka u Obrascu KPI, može se pročitati u nastavku članka.
Naknada za bolovanje obrtnika i drugih osoba koje obavljaju registriranu samostalnu djelatnost
Izmjenama i dopunama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju od 1. kolovoza 2025. godine
povećani su najviši i najniži iznos mjesečne naknade na teret HZZO-a za sve osigurane osobe koje
zbog privremene spriječenosti za rad ostvaruju pravo na naknadu. Obrtnici, poljoprivrednici i
osobe koje obavljaju profesionalnu djelatnost slobodnog zanimanja i po toj su osnovi obvezno
osigurani, ostvaruju pravo na naknadu za bolovanje od 43. dana spriječenosti za rad zbog bolesti, a
u propisanim slučajevima (ozljeda na radu, komplikacije u trudnoći) od prvog dana spriječenosti za
rad. Isplata naknade za bolovanje od strane HZZO-a uvjetovana je podmirenim obvezama doprinosa
za zdravstveno osiguranje.
Naknada za bolovanje određuje se od osnovice na koju su plaćeni doprinosi za šest mjeseci koji
prethode mjesecu u kojemu je započeto bolovanje. Ta se mjesečna osnovica za svrhe određivanja
visine naknade za bolovanje preračunava u neto plaću, a dnevna svota naknade se određuje uz
pretpostavku šestodnevnog radnog tjedna. Utvrđivanje dnevne osnovice za obračun naknade za
bolovanje provodi HZZO na obrascu Potvrda o osnovicama osiguranja.
Obrtnicima, poljoprivrednicima i osobama koje obavljaju samostalnu profesionalnu djelatnost
miruje obveza doprinosa u razdoblju od 43. dana spriječenosti za rad odobrene od strane ovlaštenog
doktora, a samo u propisanim slučajevima od prvog dana spriječenosti za rad.
Prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda OPG-a i priprema za fiskalizaciju
Djelatnost obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva uređena je Zakonom o obiteljskom
poljoprivrednom gospodarstvu. Sa stajališta poreza na dohodak ova se djelatnost oporezuje kao
djelatnost poljoprivrede i šumarstva prema pravilima propisanim člankom 29. Zakona o porezu
na dohodak. Način vođenja evidencije o proizvodnji i prodaji proizvoda proizvedenih na OPG-u
propisan je Pravilnikom o upisniku OPG-a. Radi se o evidenciji sa stanovišta praćenja poljoprivredne
proizvodnje dok je evidencija u porezne svrhe i u svrhe praćenja obavljanja djelatnosti propisana
poreznim propisima te propisima o trgovini. Ovisno o visini primitaka koje ostvaruje, OPG može biti
izvan sustava poreza na dohodak ili obveznik poreza na dohodak odnosno dobit. Kao obveznik poreza
na dohodak OPG isti može plaćati u paušalnom iznosu ili temeljem podataka iz poslovnih knjiga.
Autorica u članku piše o poreznom aspektu poslovanja OPG-a, obveznim evidencijama koje mora
voditi kod prodaje vlastitih poljoprivrednih proizvoda te o obvezama fiskalizacije nakon 1. siječnja
2026., kao i o statusu nositelja i člana OPG-a u odnosu na obvezna osiguranja.
Primjena nove 12. revidirane verzije USALI standarda u hotelijerstvu
Hotelijerstvo je djelatnost s međunarodnim karakterom poslovanja, što uvjetuje prihvaćanje čitavog
niza međunarodnih standarda informiranja i komuniciranja na tržištu. Uniform System of Accounts
for the Lodging Industry (USALI) predstavlja općeprihvaćeni standard praćenja rezultata poslovanja
u svjetskom hotelijerstvu koji je namijenjen menadžmentu, vlasnicima, investitorima te financijskim
institucijama, a čija primjena u hrvatskom hotelijerstvu omogućuje usporedbu rezultata s primjerice
prosječnim ili najboljim rezultatom u djelatnosti u zemlji i inozemstvu, kao i s rezultatima prošlog
obračunskog razdoblja i internim planom i budžetom. Kao temeljni okvir za uvođenje sustava
računovodstva odgovornosti u hotelijerstvu, USALI definira pokazatelje praćenja i izvještavanja svih
vrsta prihoda i troškova po pojedinim odjeljenjima, kao i iskazivanje ključnih pokazatelja poslovanja
pojedinih odjeljenja hotelskih objekata. Hospitality Financial and Technology Professionals (HFTP®)
i Global Finance Committee (GFC) u veljači 2025. g. je konačno objavio dugo očekivano izdanje nove
12. revidirane verzije USALI, s datumom primjene 1. siječnja 2026. g. Objavljivanje 12. revidiranog
izdanja označava značajnu prekretnicu, uvodeći poboljšanja koja su usklađena sa suvremenim
praksama u hotelskoj djelatnosti i rješavaju nove globalne izazove koje su dugo ignorirane. U članku se
navode najvažnije promjene kojima se temeljno poboljšava transparentnost financijskih i operativnih
aspekata u ugostiteljstvu.
Ulaganja i izuzimanja dugotrajne imovine kod obrta i ostalih samostalnih djelatnosti
U poslovanju obrtnika i ostalih samostalnih djelatnosti često se pojavljuju situacije unosa (ulaganja) ili
izuzimanja imovine. Riječ je o imovini koju porezni obveznik unosi radi obavljanja određene poslovne
aktivnosti ili, s druge strane, izuzima za privatne potrebe.
Prema Pravilniku o porezu na dohodak, ulaganjima se smatra sva osobna imovina koju porezni obveznik
unese u djelatnost, a koja ne potječe iz samog obavljanja djelatnosti. S druge strane, izuzimanjima
se smatraju sve vrijednosti koje porezni obveznik povuče iz obrta, radnje ili drugog oblika samostalne
djelatnosti za osobne potrebe, potrebe domaćinstva ili druge svrhe koje nisu povezane s obavljanjem
djelatnosti. Takva izuzimanja u trenutku povlačenja smatraju se poslovnim primicima.
U ovom članku obrađuje se porezni tretman navedene imovine te način njezina evidentiranja kod
obrtnika i drugih samostalnih djelatnosti i to, kako kod obveznika poreza na dohodak, tako i kod
obveznika poreza na dobit.
Socijalno osiguranje obrtnika koji obrt obavlja uz radni odnos ili uz mirovinu
Do 31. prosinca 2025. godine nije dozvoljeno obavljanje obrta uz primanje mirovine. Od 1. siječnja
2026. godine prema novom Zakonu o mirovinskom osiguranju, obrtnik će nakon navršenih 65 godina
moći nastaviti obavljanje obrta i primati mirovinu u umanjenom iznosu.
Zaposlena osoba može uz radni odnos obavljati i samostalnu djelatnost obrta. Obavljanje domaće
radinosti i sporednog zanimanja dozvoljeno je uz radni odnos ili uz mirovinu, neovisno o dobi fizičke
osobe. Ove mogućnosti su dozvoljene i od 1. siječnja 2026. godine, u tom dijelu nema promjena.
Prema propisima o obveznim doprinosima, obavljanje obrtničke djelatnosti, domaće radinosti ili
sporednog zanimanja uz istovremeni radni odnos kod poslodavca, bilo radni odnos s punim ili s
nepunim radnim vremenom, smatra se drugom djelatnosti. Za drugu djelatnost se obveza doprinosa
utvrđuje jednom godišnje, a doprinosi se plaćaju po sniženim stopama.
Obavljanjem obrta uz mirovinu, što će biti moguće od 1. siječnja 2026. godine, obrtnik će imati status
obvezno osigurane osobe po osnovi obavljanja samostalne djelatnosti, uz mjesečnu obvezu plaćanja
doprinosa prema propisanim mjesečnim osnovicama i po redovnim stopama doprinosa.
Menadžment prinosa i politika prebukiranja u hotelijerstvu u uvjetima neizvjesnosti i poremećaja u poslovanju
Menadžment prinosa je razvijena, znanstvena i stručna praksa koja se dosta široko rabi u svim
uslužnim djelatnostima s ograničenim kapacitetom omogućujući posebice hotelijerskoj industriji
donošenje najbitnijih poslovnih odluka, na primjer, koliko kapaciteta prodati, kojim klijentima i po
kojoj cijeni. Politika prebukiranja kao osnovna sastavnica menadžmenta prinosa nije nimalo lagan
zadatak i numerički je intenzivan koji traži neprekidni monitoring i zahtijeva utvrđivanje optimalne
razine prebukiranja u svakom trenutku te kontinuirano prilagođavanje ovisno o specifičnostima
potražnje za hotelskim sobama i statistici bukinga.
Dinamičnim trendovima turizma, tehnologije i potreba suvremenih putnika te učestale krizne situacije
(pandemija COVID-19, rat u Ukrajini, migracijski problemi, globalno zatopljenje, smanjenje životnog
standarda u emitivnim turističkim zemljama…) kada dolazi do poremećaja u standardnim tokovima
poslovanja traži odgovore na čitav niz novih pitanja: Je li poslovanje sukladno ekonomiji obujma
jedini i pravi način upravljanja ovom industrijom? Kako se može nastaviti postojeći model upravljanja
u uvjetima promijenjenih sigurnosnih uvjeta? Može li i dalje u hotelima imati postojeći buffet doručak
s velikim brojem ljudi u hotelima i hoće li zrakoplovi moći letjeti s jednakim brojem putnika?Kako
stvoriti turistički proizvod koji omogućuje zahvaćanje širih tržišnih segmenata? Kako odrediti koje će
ciljane skupine najbolje reagirati na hotelijerski proizvod, cijenu, promotivnu poruku i distribucijske
tehnike? Koji je tržišni segment najisplativiji te po čemu su bolji ili lošiji od konkurencije?
Ono što u ovom trenutku sigurno može osigurati uspješnost je odmak od masovnog načina poslovanja
i okretanje stvaranju dodane vrijednosti, socijalnoj odgovornosti i shvaćanju potreba pojedinca.
Hoteli koji to prepoznaju i brzo se prilagode novonastalim potrebama, imaju veliku šansu za uspjeh.
Turistički najam: izazovi u oporezivanju i status domaćina
Broj pružatelja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu neprestano raste – prema podacima Porezne uprave,
2024. godine bilo je oko 112 tisuća iznajmljivača, što je čak 15 tisuća više nego dvije godine ranije. I dok
brojke rastu, s njima dolaze i nova pravila. Jer, uz to što turizam puni proračun, sve više utječe i na cijene
stanova, dostupnost stanovanja i opterećenost infrastrukture – osobito u obalnim gradovima.
Upravo zato u posljednje dvije godine država je krenula ozbiljnije regulirati ovaj sektor. Osim što je
krajem 2023. donesen Zakon o turizmu, od 1. siječnja 2025. na snagu su stupile i izmjene niza propisa
– Zakona o porezu na dohodak, Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti te Zakona o upravljanju zgradama.
Među najvažnijim promjenama ističe se uvođenje razlike između “iznajmljivača” i “domaćina” –
domaćin mora imati prebivalište u županiji gdje iznajmljuje. Ta razlika otvara vrata potencijalnom
novom načinu oporezivanja u budućnosti.
Paušalni porez po krevetu i dalje je najčešći model oporezivanja dohotka pružatelja ugostiteljskih
usluga u domaćinstvu – neovisno o tome radi li se o iznajmljivaču luksuzne vile ili jednostavnog
apartmana uz magistralu. No sve je više rasprava o tome koliko je taj model zapravo pravedan.
Ovaj članak detaljno analizira regulativne promjene za djelatnosti iznajmljivanja smještaja u turizmu
od početka 2025. godine.
Posebna pozornost posvećena je i tzv. nekomercijalnom smještaju odnosno stanovima i kućama koje
se u službenim evidencijama ne vode kao registrirani smještaj za turizam, ali se svejedno koriste i u te
svrhe. Prema Popisu stanovništva iz 2021., u RH je više od 230 tisuća objekata koji se koriste isključivo
za odmor. Zanimljiv je podatak da je više od 53 tisuće nekretnina prodano strancima u zadnjih pet
godina; najviše Slovencima, Nijemcima i Austrijancima. Sve to dodatno otežava pristup stambenom
prostoru lokalnom stanovništvu, a posebno je osjetljivo pitanje kada se takve nekretnine koriste za
neprijavljeno turističko iznajmljivanje.
Kako se zapravo oporezuje djelatnost iznajmljivanja smještaja u turizmu? Je li riječ o najmanje
oporezovanoj djelatnosti u RH? Što donosi razgraničenje domaćina od drugih iznajmljivača i hoće li
to u budućnosti donijeti novu poreznu politiku? Kakav je utjecaj nekomercijalnog smještaja?
Odgovore na ta, ali i druga pitanja – uključujući kako se računa indeks turističke razvijenosti, zašto
su apartmani u višestambenim zgradama pod posebnom lupom i što zapravo znači biti domaćin –
donosi ovaj rad.
Iznimne mjere kontrole cijena u trgovini na malo – objavljivanje cjenika i isticanje dodatne cijene
Za proizvode i usluge od značajnijeg društvenog interesa moguće je prema Zakonu o iznimnim
mjerama kontrole cijena propisati određene mjere društvene kontrole cijena koje se mogu propisati
samo iznimno, kada se drugim mjerama gospodarske politike ne mogu spriječiti negativni učinci
primjene cijena. Tako je Vlada Republike Hrvatske s primjenom od 15. svibnja 2025. u skladu sa
Zakonom o iznimnim mjerama kontrole cijena uz ranije mjere propisala mjeru koja se sastoji u
obvezi objave važećih cijena na mrežnim stranicama trgovca, kao i obvezu isticanja dodatne cijene
u trgovini na malo. O važećim oblicima izravne kontrole cijena u trgovini na malo autorica piše u
nastavku članka.
Porezne obveze iznajmljivača rezidenata kod pružanja usluga smještaja u apartmanima i kućama za odmor
Prema Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti usluge smještaja gostima mogu pružati i građani u okviru
svog domaćinstva bez posebne registracije obrta ili trgovačkog društva. Usluge smještaja građani
mogu pružati u sobama, apartmanima i kućama za odmor kojih su vlasnici te usluge smještaja u
kampu na vlastitom zemljištu. Za pružanje usluga smještaja u objektu ili kampu, iznajmljivač mora
ishoditi rješenje nadležnog ureda o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Prema
izmjenama Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti od 1. siječnja 2025. razlikuje se status iznajmljivača
domaćina od ostalih iznajmljivača. Domaćinom se smatra iznajmljivač koji ima prebivalište na
području jedinice lokalne samouprave gdje se nalazi objekt u kojemu pruža ugostiteljske usluge
smještaja. U nastavku članka autorica daje pregled važećih propisa o plaćanju poreza na dohodak,
turističke pristojbe i članarine turističkim zajednicama građana koji pružaju usluge smještaja u
domaćinstvu.