Angažman revizije prilikom povećanja temeljnog kapitala
Provođenje revizije financijskih izvještaja, obveza je koju propisuje Zakon o reviziji i Zakon o
računovodstvu. Uz navedenu obvezu, reviziji podliježu i subjekti (trgovačka društva) prilikom
statusnih promjena propisanih u Zakonu o trgovačkim društvima. Statusne promjene u skladu s
odredbama Zakona o trgovačkim društvima su povećanje temeljnog kapitala trgovačkog društva,
priključenje trgovačkog društva, pripajanje i spajanje trgovačkih društava, podjela trgovačkog
društva i preoblikovanje trgovačkog društva.
Komunikacija revizora grupe s revizorom komponente – primjena MRevS-a 600
Kada se obavlja revizija financijskih izvještaja grupe, vrlo često se revizija svih komponenti koje
čine grupu ne provodi od strane istog revizora. Stoga, u svrhu prikupljanja dostatnih i primjerenih
revizijskih dokaza na kojima će temeljiti revizijsko mišljenje o financijskim izvještajima grupe, revizor
grupe će zatražiti od revizora komponente (revizora ovisnog društva) da za potrebe revizije grupe
obavi posao na financijskim informacijama koje se odnose na tu komponentu.
Računovodstveni tretman otpisa obveza
Jedan od zadataka poreznih obveznika razmatranje je i procjena strukture obveza. Naime, kao i kod
otpisa potraživanja, tako su i obveze društva podložne zastari odnosno otpisu ako društvo stekne
zakonske preduvjete u korist navedene radnje. Spomenute obveze najčešće su rezultat poslovanja
s dobavljačima ili kreditorima društva, a otpis se provodi u korist prihoda, što direktno utječe na
rezultat, ali i daje sliku realnih i objektivnih financijskih izvještaja. Kako radnja otpisa obveza može
utjecati na računovodstveni, ali i porezni aspekt obradit će se dalje u nastavku članka.
Obveza formiranja ostalih rezervi
Zakon o trgovačkim društvima predviđa, a Zakon o računovodstvu propisuje situacije kada je
poduzetnik obvezan formirati ostale rezerve. Obveza se odnosi na trgovačka društva koja u poslovnim
knjigama imaju evidentirane neotpisane troškove razvoja, kapitalizirane na poziciji nematerijalne
imovine te prihode od metode udjela, u slučajevima kada nije donesena odluka o isplati dobiti.
Autor u članku navodi kada bi se ostale rezerve trebale formirati te daje primjere računovodstvenog
evidentiranja
Iskazivanje u računovodstvu sezonskog sniženja i popusta u trgovini na malo
Zakonom o trgovini i Zakonom o zaštiti potrošača posebno je uređeno poslovanje trgovaca kod
posebnih oblika prodaje. Posebnim oblicima prodaje smatra se kada trgovac prodaje robu po
cijenama koje su niže od cijena u redovnoj prodaji (popusti, sezonska sniženja, rasprodaje). Zakonom
o zaštiti potrošača propisani su uvjeti i način provođenja sezonskih sniženja cijena u trgovini na malo.
Ovi su uvjeti propisani Pravilnikom o uvjetima i načinu provođenja sezonskog sniženja, koji se do
donošenja novog primjenjuje i nakon početka primjene novog Zakona o zaštiti potrošača. Uvjeti
propisani Pravilnikom odnose se na način provođenja zimskog i ljetnog sezonskog sniženja. Tako
ljetno sezonsko sniženje započinje od 1. srpnja i može trajati najdulje 60 dana. Autorica u članku
piše o obvezama trgovaca te o knjigovodstvenom i poreznom aspektu pri odobravanju popusta,
provođenju sezonskog sniženja i rasprodaje u trgovini na malo.
Računovodstveni i porezni prikaz ulaganja u plemenite metale
Ulaganje u plemenite metale (zlato, srebro, platina i paladij) češće je kod fizičkih osoba građana,
koji na taj način zaštićuju svoje bogatstvo. Sve više, takav način ulaganja, očuvanja imovine, ali i
kao oblik zarade prepoznala su i trgovačka društva. U pravilu radi se o dva načina ulaganja odnosno
kupnje. Kupnja plemenitih metala u fizičkom obliku (poluge, zlatnici, srebrnjaci i slično) i kupnja
prava na plemenite kovine ili ulaganja u investicijske fondove koji ulažu u plemenite kovine. Kada
je riječ o ulaganju trgovačkog društva, obveznika poreza na dobit i primjene standarda financijskih
izvještavanja takvu aktivnost potrebno je na ispravan način iskazati u financijskim izvještajima. U
nastavku autor na primjerima prikazuje računovodstveni i porezni prikaz takvih ulaganja.
Naknadno ulaganje u dugotrajnu materijalnu imovinu – rashod ili kapitalizacija
Naknadna ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu redovito su predmet rasprave u pogledu
računovodstvenog evidentiranja. Kada je riječ o naknadnim izdacima razlikujemo tekuće i
investicijsko održavanje te dodatna ulaganja koja se kapitaliziraju. Autor u nastavku daje primjere
računovodstvenog evidentiranja naknadnog ulaganja u dugotrajnu materijalnu imovinu.
Neki slučajevi priznavanja/ nepriznavanja troškova internih projekata kao nematerijalne imovine prema MRS-u 38 – Nematerijalna imovina
Zbog razvoja suvremenih tehnologija računovođe sve češće dolaze u nedoumicu priznati ili nepriznati
određene troškove nastale razvojem internih projekata kao nematerijalnu imovinu ili kao rashod u
računu dobiti i gubitka. Složenost i isprepletenost faza istraživanja i razvoja sve više dovodi u pitanje
primjenu MRS-a 38 – Nematerijalna imovina. Priznavanje ili nepriznavanje u nematerijalnu imovinu
troškova internih projekata direktno utječe na poslovni rezultat subjekata, kao i na njihovu poreznu
osnovicu. Autor članka prezentirao je osnovne probleme priznavanja troškova internih projekata
prema MRS-u 38 i ilustrirao najčešće slučajeve iz međunarodne prakse.
Naknadno mjerenje goodwilla prema MRS-u 36
Nakon početnog priznavanja, u skladu s MRS-om 36 – Umanjenje imovine, goodwill se obvezno testira
na umanjenje jednom godišnje. Radi testiranja umanjenja imovine, tj. za potrebe provođenja testa
umanjenja, goodwill se raspoređuje na jedinice ili skupine jedinica koje stvaraju novac. Vrijednost
goodwilla je umanjena kada je nadoknadiva vrijednost jedinice koja stvara novac manja od njene
knjigovodstvene vrijednosti. Gubitak od umanjenja goodwilla priznaje se u računu dobiti i gubitka u
trenutku nastanka, bez mogućnosti njegovog ukidanja u budućim razdobljima. Autorica u članku na
primjerima pojašnjava postupak testiranja goodwilla na umanjenje i računovodstveno iskazivanje.
Računovodstveno praćenje dugotrajne nematerijalne imovine prema HSFI-u 5 i MRS-u 38
U članku su predočeni temeljni zahtjevi HSFI-a 5 i MRS-a 38 koji se odnose na početno priznavanje
i mjerenje te naknadno mjerenje dugotrajne nematerijalne imovine, kao i prestanak priznavanja
dugotrajne nematerijalne imovine. Uz to, dani su konkretni primjeri tipičnih poslovnih događaja
te njihov računovodstveni tretman, prema Rif-ovom kontnom planu, u računovodstvu dugotrajne
nematerijalne imovine.