Financijsko računovodstvo

Poslovni prostori, hale, stanovi, parkirališta, garaže ili druge vrste nekretnina bilo koje vrste i
upotrebe često su sastavni dio imovine poduzetnika neovisno o pravnoj formi. Kako je riječ uglavnom
o značajnim vrijednostima, poduzetnicima je vrlo važno unaprijed analizirati porezni utjecaj postupka
koji s nekretninom planiraju. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku rast cijena nekretnina
u posljednjih deset godina iznosio je 62,28 %, no većina tog rasta ostvarena je u proteklih pet godina
kada je rast bio preko 50 %. Sve ovo značajno utječe i na poslovanje poduzetnika odnosno njegov
rezultat, a time i porezne obveze. Kod tržišta koja su dinamična i aktivna nije na odmet očekivati i
potencijalni pad vrijednosti nekretnina u budućnosti, što opet može značajno utjecati na poslovanje
posebno ako su nekretnine stečene u razdobljima visokih cijena uz zaduženja kod banaka. U članku
autor obrađuje računovodstveni i porezni tretman poslovanja s nekretninama kod poduzetnika
obveznika poreza na dobit koji primjenjuju Hrvatske standarde financijskog izvještavanja.

Novi Zakon o računovodstvu stupio je na snagu 27. srpnja 2024. Iako su ključne odredbe zakona
na snazi, njihova primjena u praksi je djelomično odgođena. Ministarstvo financija prepoznalo je
potrebu za dodatnim smjernicama te je objavilo Uputu kojom jasno definira rokove primjene pojedinih
zakonskih odredbi, olakšavajući time prijelazno razdoblje za sve obveznike.
Od kada se primjenjuju novi kriteriji za razvrstavanje poduzetnika i grupe poduzetnika, a od kada
novi kriteriji zakonske revizije te koji pokazatelji se uzimaju za utvrđivanje obveznika izvještavanja o
održivosti za 2024. godinu pročitajte u nastavku članka.

Računovodstvo nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata uređeno je MRS-om 16 – Nekretnine,
postrojenja i oprema odnosno HSFI-om 6 – Dugotrajna materijalna imovina, te MRS-om 40 –
Ulaganja u nekretnine odnosno istoimenim HSFI-om 7, koji uređuju priznavanje imovine, utvrđivanje
njezine knjigovodstvene vrijednosti (početno i naknadno mjerenje te evidentiranje učinaka promjene
fer vrijednosti), amortizacije i gubitaka zbog umanjenja koje je potrebno priznati u vezi s time, kao i
potrebu objavljivanja određenih informacija u izvještajima ili u bilješkama uz financijske izvještaje.
Međutim, u praksi vrlo često dolazi do odstupanja od zahtjeva računovodstvenih standarda te su
utvrđene nepravilnosti prilikom knjiženja poslovnih događaja vezanih uz revalorizaciju nekretnina,
ali i kod naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine po modelu fer vrijednosti. Također, potrebno je
voditi računa i o namjeni nekretnina, kako bi se imovina mogla klasificirati u ispravnu kategoriju u
financijskim izvještajima, posebice prilikom popunjavanja GFI obrazaca. U radu autorica ukazuje na
koji način pravilno primijeniti odredbe pojedinog računovodstvenog standarda prilikom evidentiranja
nekretnina, tj. zemljišta i građevinskih objekata, a vezano uz naknadno mjerenje i njihovo iskazivanje
po fer vrijednosti. Uz pomoć primjera pojašnjava se na koji način transakcije ispravno evidentirati
sukladno računovodstvenim propisima, uvažavajući i određene zahtjeve i odredbe poreznih propisa.

Upravljanje potraživanjima jedan je od glavnih zadataka vođenja brige o imovini društva. U skladu sa
standardima financijskog izvještavanja, potraživanja su resurs koji kontrolira poduzetnik kao rezultat
prošlih događaja i od kojega se očekuje priljev budućih ekonomskih koristi kod poduzetnika. Redovita
usklađenja stavaka između vjerovnika i dužnika, briga o zastari, naplati potraživanja sudskim putem,
prijavi u stečajnu ili likvidacijsku masu nužna su ne samo kako bi povećali mogućnost naplate, već kako
bi i spriječili negativne porezne posljedice zbog porezno nepriznatih rashoda. U uvjetima smanjenja
likvidnosti gospodarstva, nepoštivanja rokova naplate potraživanja, a u isto vrijeme pod pritiskom
dobavljača i poreznih obveza, poduzetnik mora biti itekako oprezan pri upravljanju potraživanjima. U
članku autor dalje prikazuje računovodstveni i porezni tretman upravljanja potraživanjima.

Matična društva iz Republike Hrvatske imaju obvezu sastavljanja i javne objave konsolidiranih
financijskih izvještaja. Rok za dostavu konsolidiranih financijskih izvještaja za javnu objavu je
najkasnije devet mjeseci nakon završetka poslovne godine, što znači da društva koja izvještavaju
prema kalendarskoj godini trebaju do 30. rujna predati FINA-i konsolidirani GFI-POD izvještaj s
propisanom dokumentacijom za potrebe javne objave. Prema novom Zakonu o računovodstvu došlo
je do promjene kriterija za razvrstavanje grupe poduzetnika te se u članku navodi dio Upute o primjeni
novog Zakona o računovodstvu koju je objavilo Ministarstvo financija 22. kolovoza 2024., a odnosi se
na razvrstavanje grupe poduzetnika.
U članku je prikazan primjer sastavljanja konsolidiranog izvještaja o financijskom položaju,
konsolidiranog izvještaja o sveobuhvatnoj dobiti te konsolidiranog izvještaja o novčanom toku za
obveznika MSFI-a.

Nabava i računovodstveno evidentiranje imovine (stvari i opreme) manje vrijednosti čest je slučaj u
poslovanju poduzetnika. Takav segment kratkotrajne imovine u financijskim izvještajima poduzetnika
predstavlja zalihu odnosno sitan inventar. Na koji način provesti računovodstveno evidentiranje, kao
i kriterij priznavanja sitnog inventara bit će predmetom ovoga članka, uz prikaz primjera knjiženja
sitnog inventara u poslovnoj praksi poduzetnika.

Primljeni predujmovi odnose se na unaprijed primljena novčana sredstva prije isporuke dobara ili
obavljene usluge odnosno na primljene uplate za još neisporučena dobra ili neizvršenu uslugu. Obveza
obračuna PDV-a te izdavanje računa za predujam ovisi o tome je li predujam primljen za buduću
isporuku u tuzemstvu, isporuku u zemlje članice EU ili treće zemlje odnosno radi li se o isporuci kod
koje se primjenjuje tuzemni prijenos porezne obveze. U članku autorica obrađuje računovodstveni i
porezni tretman primljenih predujmova.

Poslovni događaj kao što je ugovor o zakupu poslovnog prostora evidentira se u poslovnim knjigama
društva i takav ugovor poduzetnici mogu sklopiti s fizičkim ili pravnim osobama – vlasnicima
poslovnog prostora. U takvim slučajevima poduzetnici imaju situacije u kojima su primorani ili su
donijeli vlastitu odluku o ulaganju vlastitih sredstava u uređenje tuđe imovine. Navedena ulaganja
također moraju biti evidentirana kao poslovni događaji u knjigama poduzetnika. Iz tog razloga autor
članka će kroz primjere zakupa poslovnog prostora i ulaganja u tuđu imovinu pokazati učinak takvih
ulaganja na financijske izvještaje samih poduzetnika koji primjenjuju Hrvatske standarde financijskog
izvješćivanja.

Računovodstveni tretman udjela u pridruženim subjektima uređen je MRS-om 28 Udjeli u pridruženim
subjektima i zajedničkim pothvatima za poslovne subjekte koji primjenjuju MSFI odnosno HSFI-em 2
Konsolidirani financijski izvještaji za poslovne subjekte koji primjenjuju HSFI. Sukladno MRS-u 28 i
HSFI-u 2 udjeli u pridruženim subjektima obračunavaju se primjenom metode udjela. Metodu udjela,
prema MRS-u 27 Nekonsolidirani financijski izvještaji mogu primjenjivati i matična društva za obračun
svojih ulaganja u ovisne i pridružene subjekte te zajedničke pothvate u svojim nekonsolidiranim
financijskim izvještajima. Primjenom metode udjela ulagatelj početno priznaje udjele u pridruženim
subjektima po trošku te potom usklađuje knjigovodstvenu vrijednost udjela u pridruženom subjektu
za svoj udjel u dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti pridruženog subjekta te umanjuje
za sve raspodjele dobiti (dividende) koje primi od pridruženog subjekta. Prilikom primjene metode
udjela ulagatelj utvrđuje i evidentira kao prihod odnosno rashod svoj udjel u dobiti odnosno gubitku
pridruženog subjekta.

Podjela društva kapitala predstavlja statusnu promjenu društva pri kojoj se društvo dijeli na dva ili
više društava pri čemu društvo koje se dijeli prenosi svoju cjelokupnu imovinu ili samo dio imovine
na društva koja se osnivaju radi provođenja podjele ili na društva koja već postoje. Ukoliko društvo
koje se dijeli prestaje postojati jer prenosi cjelokupnu imovinu na dva ili više društava, tada se radi o
podjeli s razdvajanjem. Ukoliko se podjela provodi prijenosom jednog ili više dijelova imovine društva
koje se dijeli na jedno ili više novih ili postojećih društava, a da društvo koje se dijeli ne prestaje, nego
nastavlja s poslovanjem, tada se radi o podjeli s odvajanjem. Statusna promjena podjele društva
predstavlja kompleksan proces, a detaljnije o računovodstvenim i poreznim aspektima podjele
društva kapitala pročitajte u nastavku članka.