Izbor između standarda MRS 16 i MRS 40 u računovodstvenom tretiranju plinovoda, naftovoda, telekomunikacijskih tornjeva, skladišnih prostora i sličnih nekretnina
Međunarodni (MSFI) ili lokalni (nacionalni) standardi financijskog izvještavanja pružaju načela ili
računovodstvene politike priznavanja, mjerenja i objavljivanja. Tvrtke, u skladu sa svojim ciljevima
i poslovnim politikama, biraju računovodstvene politike koje će primjenjivati. Događaju se situacije
prema kojima se neki poslovni događaji ili neke bilančne pozicije mogu tretirati i različitim standardima
financijskog izvještavanja. U članku je ilustriran slučaj tretiranja nekretnina koje se mogu koristiti za
pružanje usluga ili davanje u operativni najam.
Financijski instrumenti – računovodstveni i porezni tretman ulaganja slobodnih novčanih sredstava u vlasničke vrijednosne papire
Višak slobodnih novčanih sredstava poduzeće može alocirati u različite oblike financijske imovine,
uključujući dionice, obveznice ili davanje zajmova povezanim ili nepovezanim poduzećima. Primarna
motivacija za takva ulaganja je ostvarivanje prinosa, iako se specifični razlozi ulaganja razlikuju ovisno
o strategiji menadžmenta. Kratkoročna ulaganja u dionice ili obveznice ponajprije su usmjerena
na kapitalne dobitke, dok dugoročna ulaganja često ciljaju na prihode od dividendi ili strateško
povećanje vlasničkog udjela radi potencijalnog preuzimanja. Menadžment stoga provodi detaljne
analize rizika i očekivanih prinosa kako bi donio optimalne investicijske odluke. Ovisno o namjeni i
razdoblju držanja, financijska imovina se može sukladno HSFI-u 9 Financijska imovina klasificirati u
kategorije financijske imovine po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka, ulaganja koja se drže do
dospijeća, zajmove i potraživanja te financijsku imovinu raspoloživu za prodaju. Prema dospijeću,
financijska imovina može biti kratkoročna ili dugoročna.
Računovodstveni i porezni tretman servisne djelatnosti
Servisna djelatnost odnosi se uglavnom na usluge popravaka i održavanje predmeta različite namjene,
a poduzetnici je mogu obavljati kao primarnu djelatnost ili kao dodatnu djelatnost uz obavljanje
djelatnosti trgovine. U radu autorica obrađuje računovodstveni i porezni tretman vezan uz obavljanje
usluga u okviru servisne djelatnosti
Računovodstveni i porezni tretman kazni i naknada štete
Kazne i naknade štete povremeno se pojavljuju prilikom obavljanja djelatnosti poduzetnika.
Pritom se mogu pojaviti dvojbe vezano za položaj takvih troškova s motrišta poreza na dobit, poreza
na dohodak i poreza na dodanu vrijednost te kako takve troškove evidentirati u knjigovodstvu.
Autor u ovome članku obrazlaže način iskazivanja navedenih troškova u poslovnim knjigama i njihov
porezni položaj.
Otpisi obveza iz računovodstvene i porezne perspektive
Jedna od obveza poreznih obveznika jest kontinuirano preispitivanje i procjena strukture vlastitih
obveza. Kao što je to slučaj s otpisom potraživanja i obveze društva mogu podlijegati zastari te
posljedično biti otpisane, ukoliko su ispunjeni zakonski uvjeti za takvu radnju. Najčešće je riječ o
obvezama koje proizlaze iz poslovnih odnosa s dobavljačima ili vjerovnicima, a njihov otpis evidentira
se u korist prihoda, što neposredno utječe na financijski rezultat društva te pridonosi realnijem i
objektivnijem prikazu financijskih izvještaja. S obzirom na to da otpis obveza ima značajne
računovodstvene, ali i porezne implikacije, u nastavku članka detaljnije će se analizirati njegovi učinci
s oba aspekta.
Ostale rezerve sukladno Zakonu o računovodstvu
Zakon o trgovačkim društvima i Zakon o računovodstvu propisi su koji utvrđuju mogućnosti i pravila
formiranja ostalih rezervi. Zakon o trgovačkim društvima ih predviđa, a Zakon o računovodstvu
propisuje situacije kada je poduzetnik obvezan formirati ostale rezerve. Sukladno Zakonu o
računovodstvu, trgovačka društva koja u poslovnim knjigama imaju evidentirane neotpisane troškove
razvoja, kapitalizirane na poziciji nematerijalne imovine te prihode od metode udjela, u slučajevima
kada nije donesena odluka o isplati dobiti dužne su formirati ostale rezerve.
Autor u članku ističe situacije u kojima se trebaju formirati ostale rezerve te daje primjere
računovodstvenog evidentiranja.
Priznavanje i mjerenje manjinskog udjela u konsolidiranim financijskim izvještajima
Manjinski udjeli predstavljaju dio kapitala društva kćeri (ovisnog društva) kojeg ne drži matično
(vladajuće) društvo već manjinski dioničari. Manjinski dioničari temeljem svojih manjinskih udjela
imaju pravo na neto dobit i neto imovinu društva kćeri razmjerno svojem udjelu u kapitalu društva kćeri.
Manjinski udjeli se moraju prezentirati u konsolidiranom izvještaju o financijskom položaju u okviru
kapitala, ali odvojeno od kapitala matičnog društva. U konsolidiranom izvještaju o sveobuhvatnoj
dobiti, onaj dio dobiti i ostale sveobuhvatne dobiti koji pripada vlasnicima manjinskih udjela mora
se prezentirati odvojeno od dijela koji pripada matičnom društvu. Manjinski udjeli se prema MSFI 3
mogu mjeriti ili po fer vrijednosti ili u visini udjela u fer vrijednosti neto imovine društva kćeri, dok
HSFI 2 ne dozvoljava mjerenje manjinskih udjela po fer vrijednosti. U ovom članku autor obrađuje
problematiku priznavanja i mjerenja manjinskih udjela prema MSFI 3 i HSFI 2 te navodi informacije
koje se trebaju objaviti o manjinskim udjelima u skladu s MSFI-em 12.
Sastavljanje konsolidiranih financijskih izvještaja za 2024. godinu za javnu objavu
Konsolidirani financijski izvještaji prikazuju sveobuhvatnu financijsku sliku grupe poduzetnika kao
jednog ekonomskog subjekta. Matična društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj imaju obvezu
sastavljanja i javne objave konsolidiranih financijskih izvještaja. Također, ona su bila dužna prijaviti
obvezu konsolidacije godišnjih financijskih izvještaja Financijskoj agenciji najkasnije do 30. travnja
2025. godine za prethodnu poslovnu godinu. Rok za dostavu konsolidiranih financijskih izvještaja za
javnu objavu je najkasnije devet mjeseci nakon završetka poduzetnikove poslovne godine odnosno
društva koja izvještavaju prema kalendarskoj godini trebaju do 30. rujna 2025. predati FINA-i
konsolidirani GFI-POD izvještaj s propisanom dokumentacijom za potrebe javne objave. Međutim,
kako je rok za javnu objavu pojedinačnih izvještaja društva do 30. lipnja, poduzetnici često predaju do
ovog roka uz pojedinačne i konsolidirane financijske izvještaje za potrebe javne objave. Novi Zakon
o računovodstvu1 iz 2024. godine donio je promjene vezano za razvrstavanje grupe poduzetnika.
Koji se kriteriji za razvrstavanje grupe poduzetnika primjenjuju za 2024. godinu, kada su matična
društva obvezna provoditi konsolidaciju, a u kojim slučajevima se mogu primijeniti iznimke od obveze
provođenja konsolidacije sukladno Zakonu o računovodstvu i standardima financijskog izvještavanja
pročitajte u nastavku članka.
Restrukturiranja grupa kao posljedica deglobalizacijskog procesa
Nakon COVID-19 (2020.), ruske agresije na Ukrajinu (2022.) i posljedice financijskih sankcija te
energetske krize i dolaskom nove američke administracije (2025.) koja uvodi strategiju protekcionizma
i carinskog rata, procesi deglobalizacije se ubrzavaju. Time i restrukturiranja grupa za konsolidaciju
zbog racionalizacije poslovanja sve više dolaze do izražaja. Velike multinacionalne i nacionalne
kompanije sve su izloženije raznim oblicima krize. Porast troškova energije, kriza dobavnih pravaca i
inflatorni pritisci, kao i nove carinske barijere, povećavaju troškove i probleme nelikvidnosti unutar
grupa te sve više dovode do zahtjeva za restrukturiranjem. U članku autor obrazlaže najvažnije
razloge i modele restrukturiranja grupa za konsolidaciju.
Usklađenost novčanih tokova i dobiti poduzeća – kako utvrditi i analizirati kvalitetu dobiti
Izvještaj o novčanim tokovima pruža informacije o novčanim tokovima, prije svega eksternim
korisnicima financijskih izvještaja, poput investitora, kreditora i ostalih. Izvještaj o novčanim tokovima
je jedan od temeljnih financijskih izvještaja koji pokazuje izvore pribavljanja, kao i načine upotrebe
novčanih sredstava. S obzirom na mnogobrojne mogućnosti manipuliranja poslovnim rezultatom, sve
veći naglasak stavlja se na izvještaj o novčanim tokovima prilikom donošenja investicijskih odluka.
Investitori bi, osim same profitabilnosti poduzeća, trebali uzeti u obzir i koliko poduzeće generira novca
iz svoje osnovne djelatnosti odnosno koliki su novčani tokovi iz poslovnih aktivnosti. Ukoliko poduzeće
posluje profitabilno, a ne ostvaruje pozitivne novčane tokove, potrebno je analizirati kvalitetu dobiti
te koji su razlozi negativnih novčanih tokova. Prema tome, prilikom ocjene uspješnosti poslovanja
poduzeća, trebalo bi uzeti u obzir i financijske pokazatelje koji se računaju korištenjem informacija
iz izvještaja o novčanim tokovima. Stoga će se u ovom radu prezentirati pokazatelji kvalitete dobiti,
u čijoj skupini se uobičajeno računaju pokazatelj kvalitete prodaje i kvalitete dobiti. Na temelju
različitih pokazatelja kvalitete dobiti analizirat će se neusklađenosti između novčanih tokova i dobiti
odnosno koliko je ta neusklađenost opravdana ili ne.