Financijsko računovodstvo

U slučaju kada subjekt s osnove ulaganja stječe do 20 % vlasničkih udjela drugog društva, tj. ako
ne ostvaruje značajan utjecaj na poslovnu i financijsku politiku društva niti kontrolu nad društvom
u kojemu drži vlasnički udio, radi se o ulaganju u nepovezane poduzetnike. U takvim okolnostima
potrebno je primijeniti HSFI 9 – Financijska imovina, a za potrebe priznavanja, početnog i naknadnog
mjerenja poduzetnik može ulaganja u vlasničke instrumente (dionice) klasificirati po fer vrijednosti kroz
račun dobiti i gubitka ili kao financijsku imovinu raspoloživu za prodaju. Prema tome, HSFI-om 9 nije
obuhvaćeno ulaganje u financijsku imovinu koja obuhvaća vlasničke instrumente u ovisnim društvima,
društvima povezanim sudjelujućim interesom i imovinu u zajedničkim pothvatima. Financijska imovina
po fer vrijednosti kroz račun dobiti i gubitka uobičajeno će se iskazati kao kratkotrajna financijska
imovina, dok će se financijska imovina raspoloživa za prodaju iskazati kao dugotrajna financijska
imovina. Potrebno je voditi računa o razlikama koje postoje u vezi s evidentiranjem naknadnog
vrednovanja financijske imovine ovisno u kategoriju u koju je imovina klasificirana. Autorica u članku
obrađuje računovodstveno iskazivanje ulaganja u vlasničke financijske instrumente, tj. ulaganja u
dionice u skladu s odredbama HSFI-a 9 te porezni tretman takvih ulaganja.

Državne potpore obuhvaćaju primljene potpore iz projekata financiranih iz fondova EU. Društva mogu
primati različite državne potpore koje mogu biti u novčanom obliku primjerice, za nabavu novog ekološki
prihvatljivog postrojenja, mogu biti u nenovčanom obliku ili mogu služiti za financiranje određenih
tekućih troškova poslovanja. Razlikujemo potpore koje se odnose na imovinu od potpora povezanih s
dobiti. Za subjekte koji primjenjuju Međunarodne standarde financijskog izvještavanja, računovodstvene
aspekte državnih potpora uređuje MRS 20 – Računovodstvo državnih potpora i objavljivanje državne
pomoći. Hoće li se potpora priznati kod isplate na račun ili ranije, hoće li se potpora prikazati po bruto
ili neto principu, koji računovodstveni tretman primijeniti za različite oblike državnih potpora, koji su
specifični kriteriji priznavanja i mjerenja koje se odnose na te potpore, jesu li državne potpore priznate
u ispravnom razdoblju te ostale zahtjeve računovodstvenih standarda koji se odnose na evidentiranje
primljenih državnih potpora primjenom MRS-a 20 pročitajte u nastavku članka.

Zakonom o porezu na dobit1 propisani su uvjeti za priznavanje troškova za svrhe utvrđivanja osnovice
poreza na dobit kod društava koja u svojoj imovini imaju plovila, apartmane, kuće za odmor i
zrakoplove. Kao i za svaku drugu imovinu, vrijede opća pravila propisana setom standarda kojeg
društvo primjenjuje, ali za navedenu imovinu dodatni je uvjet ostvarenje prihoda po pojedinom
sredstvu dugotrajne imovine ili imovine uzete u najam koja se dalje iznajmljuje. Ispunjenje ovih
uvjeta poželjno je provjeravati tijekom godine kako bi se mogao planirati očekivani porez na dobit u
određenim slučajevima kada do ispunjenja ne bi došlo. Zakon o porezu na dobit u ovom dijelu ovaj
zahtjev ispunjenja testira protekom poslovne godine pri prijavi poreza na dobit.

Priznavanje i mjerenje dugotrajne imovine namijenjene prodaji uređeno je MSFI-em 5 kod obveznika
primjene MSFI-a odnosno HSFI-em 8 kod obveznika primjene HSFI-a. Dugotrajna imovina je u
poslovnim subjektima prije svega namijenjena korištenju u poslovanju (za proizvodnju i prodaju
proizvoda, robe ili usluga ili za administrativne svrhe). Međutim, ako poslovni subjekt odluči
nadoknaditi knjigovodstvenu vrijednost dugotrajne imovine prodajom, a ne korištenjem u poslovanju,
ona će se reklasificirati iz dugotrajne u kratkotrajnu imovinu te mjeriti po nižem iznosu između fer
vrijednosti umanjene za troškove prodaje i knjigovodstvene vrijednosti. U ovom članku prikazuje
se računovodstveni i porezni tretman dugotrajne imovine namijenjene prodaji sukladno MSFI-u 5
odnosno HSFI-u 8

Hrvatski poduzetnici nerijetko nabavljaju prijevozna sredstva u drugim državama članicama, što
je ulaskom u eurozonu još dodatno olakšano. Preuzimanjem pravne stečevine EU, usvojena su
specifična pravila vezana za isporuke prijevoznih sredstava unutar EU. Za potrebe oporezivanja, a
kasnije i računovodstvenog evidentiranja, bitno je utvrditi tko je isporučitelj prijevoznog sredstva te
radi li se o novom ili rabljenom prijevoznom sredstvu. U članku autor utvrđuje pravila oporezivanja i
računovodstvenog priznavanja nabave prijevoznog sredstva iz EU.

Sintagma zelenih financija od kraja 20. stoljeća povezuje se s investiranjem u očuvanje okoliša. Od
teorijskog koncepta vrlo brzo prerasta nakon Pariškog sporazuma u praksu i strategiju financijskih
institucija koje sve više prate ESG standarde i kriterije u izvještajima o održivosti.
U ovom članku autor je prezentirao najvažnije kategorije i institucije, kao i aktivnosti na području
zelenih financija.

Računovodstveno evidentiranje biološke imovine i poljoprivrednih proizvoda u trenutku žetve
određeno je zasebnim računovodstvenim standardom – MRS 41 Poljoprivreda odnosno HSFI 17
Poljoprivreda. Navedeni standardi zahtijevaju mjerenje biološke imovine po fer vrijednosti ako se
fer vrijednost biološke imovine može pouzdano izmjeriti, a relevantan standard za utvrđivanje fer
vrijednosti je MSFI 13 Mjerenje fer vrijednosti. Autorica u nastavku obrađuje najznačajnije odredbe
MRS-a 41 Poljoprivreda, vezano uz priznavanje i mjerenje biološke imovine i poljoprivrednih proizvoda
u trenutku žetve. Dodatno, u radu se na konkretnim primjerima iz prakse obrađuje računovodstveno
evidentiranje proizvodnje presadnica povrća (kupusa), proizvodnje kratkotrajne biološke imovine
(krumpira i kupusa) i računovodstveno evidentiranje državnih potpora za proizvodnju povrća.

Ulaganja u nekretnine su nekretnine poput zemljišta i zgrade, dijela zgrade ili oboje, koje poslovni
subjekt drži s namjerom ostvarivanja prihoda od najma, porasta tržišne vrijednosti ili oboje. S
obzirom na to da je namjena ulaganja u nekretnine različita od namjene nekretnina koje poslovni
subjekt koristi prilikom obavljanja redovitih poslovnih aktivnosti, različit je i računovodstveni tretman
ulaganja u nekretnine u odnosu na nekretnine koje se koriste u redovitim poslovnim aktivnostima.
Te razlike u računovodstvenom tretmanu se očituju u primjeni modela mjerenja. Naime, poslovni
subjekti koji imaju priznata ulaganja u nekretnine u svojim financijskim izvještajima, mogu primijeniti
ili model troška ili model fer vrijednosti prilikom naknadnog mjerenja ulaganja u nekretnine. U ovom
radu autori objašnjavaju računovodstveni i porezni aspekt primjene modela naknadnog mjerenja
ulaganja u nekretnine i reklasifikacije s ulaganja u nekretnine ili na ulaganja u nekretnine.

Jedan od zadataka poreznih obveznika razmatranje je i procjena strukture obveza. Naime, kao i kod
otpisa potraživanja, tako su i obveze društva podložne zastari odnosno otpisu ukoliko društvo stekne
zakonske preduvjete u korist navedene radnje. Spomenute obveze najčešće su rezultat poslovanja s
dobavljačima ili kreditorima društva, a otpis se provodi u korist prihoda, što izravno utječe na rezultat,
ali i daje sliku realnih i objektivnih financijskih izvještaja. Kako radnja otpisa obveza može utjecati na
računovodstveni, ali i porezi aspekt obradit će se dalje u nastavku članka.

Zakon o trgovačkim društvima predviđa, a Zakon o računovodstvu propisuje situacije kada je
poduzetnik obvezan formirati ostale rezerve. Obveza se odnosi na trgovačka društva koja u poslovnim
knjigama imaju evidentirane neotpisane troškove razvoja, kapitalizirane na poziciji nematerijalne
imovine te prihode od metode udjela, u slučajevima kada nije donesena odluka o isplati dobiti.
Autor u članku navodi kada bi se ostale rezerve trebale formirati te daje primjere računovodstvenog
evidentiranja.