Eksterna revizija

Tijekom obavljanja revizije revizor mora voditi evidenciju o uočenim pogrešnim prikazima te utvrditi
učinak neispravljenih pogrešnih prikaza na financijske izvještaje. Efekte pogrešnih prikaza potrebno
je staviti u odnos s utvrđenom razinom značajnosti. O uočenim pogrešnim prikazima te njihovom
utjecaju na revizorovo mišljenje potrebno je pravovremeno komunicirati s menadžmentom i onima
koji su zaduženi za upravljanje, kako bi mogli donijeti odluku o tome hoće li izvršiti odgovarajuće
ispravke financijskih izvještaja ili ne. Ovisno o značajnosti učinka neispravljenih pogrešnih prikaza
na financijske izvještaje, revizor može izraziti pozitivno ili modificirano mišljenje. U članku autorica
razmatra odgovornost revizora prilikom razmatranja učinka pogrešnih prikaza na financijske
izvještaje, a sukladno zahtjevima MRevS-a 450 – Ocjenjivanje pogrešnih prikaza ustanovljenih
tijekom revizije.

Kako bi pribavio relevantne i pouzdane revizijske dokaze, revizor će vrlo često koristiti postupke
eksternog konfirmiranja zbog potvrđivanja ili zahtijevanja informacija u vezi sa stanjima računa
i njihovim sastavnim dijelovima. Primjerice, revizor uobičajeno provodi postupke eksternog
konfirmiranja radi potvrde određenog salda potraživanja ili obveze kojeg revidirani subjekt ima
evidentiranog u poslovnim knjigama. Sam postupak eksternog konfirmiranja provodi se na način
da revizor uputi pisani zahtjev za potvrdom stanja dužniku ili vjerovniku revidiranog subjekta, s
ciljem da se izravnim pisanim odgovorom od treće stranke (stranke kojoj je upućen zahtjev) pribavi
odgovarajući revizijski dokaz. Stoga, kada koristi postupke eksternog konfirmiranja, revizor ih mora
oblikovati i provesti na način koji mu omogućuje pribavljanje relevantnih i pouzdanih revizijskih
dokaza na kojima će temeljiti svoje mišljenje. Autorica u članku ukazuje na odredbe MRevS-a 505 –
Eksterne konfirmacije, koji se bavi revizorovim korištenjem postupaka eksternog konfirmiranja zbog
dobivanja odgovarajućih revizijskih dokaza.

Postojećim Zakonom o financijskom poslovanju i računovodstvu neprofitnih organizacija propisano
je kako neprofitne organizacije koje prelaze određene kriterije imaju obvezu uvida odnosno revizije
financijskih izvještaja. Takve usluge prema Zakonu o reviziji, u Republici Hrvatskoj mogu obavljati
revizorska društva koja imaju odobrenje za rad koje je izdalo Ministarstvo financija. Kako bi neprofitne
organizacije bile upoznate s radnjama koje provode revizorska društva u obavljanju revizije ili uvida,
u nastavku će autor članka opisati radnje koje revizor provodi prilikom same revizije neprofitnih
organizacija, kao i vrste izvješća koja izrađuje prilikom obavljenog uvida odnosno revizije neprofitnih
organizacija.

U mnogim zemljama širom svijeta zbog pojave bolesti COVID-19 uzrokovane koronavirusom, ali
i drugih nepredviđenih okolnosti i nepogoda, kao što su potresi, poplave, požari te ratovi i drugi
oblici sukoba, a koje su tražile brzo donošenje odluka te osiguranje i korištenje značajnih financijskih
sredstava radi otklanjanja ili ublažavanja posljedica takvih nepogoda i sukoba, pokazala se
potreba za drukčijim pristupom reviziji poznatim pod nazivom agilna revizija. Novi pristup reviziji
traži prepoznavanje rizika da javna sredstva neće biti pravilno i učinkovito utrošena zbog složenih
i neplaniranih zadataka. Također, uključuje odabir tema, područja i/ili subjekte revizije, kao i način
izvještavanja koji trebaju osigurati preduvjete za odgovor na te iznenadne izazove. U tom smislu su i
prepoznate glavne značajke agilne revizije koje uključuju kratak vremenski okvir za završetak revizije
i izvještavanje o obavljenoj reviziji kako bi rezultati revizije odnosno dane preporuke, u kratkom
roku pridonijele otklanjanju nepravilnosti i propusta odnosno utjecale na unaprjeđenje pravilnosti
i učinkovitost poslovanja u što kraćem roku. I Državni ured za reviziju razmatra mogućnosti i
opravdanost da unaprijedi svoju metodologiju rada kako bi kontinuirano pratio i prepoznavao
područja rizika i pitanja koja traže njegovu brzu reakciju.
U tu svrhu pripremljen je i ovaj rad kako bi se istražila stručna saznanja i praksa vezana za agilnu
reviziju koja može biti dobra podloga za primjenu tog načina obavljanja revizije u metodologiji rada
Državnog ureda za reviziju. Također, ovaj rad ima svrhu upoznati subjekte revizije i drugu zainteresiranu
javnost s mogućim novim pristupom reviziji. Zato su u radu navedene definicije i karakteristike te
značenje i metodologija agilne revizije. Isto tako, istaknuta je razlika između tradicionalnog i agilnog
pristupa reviziji, važnost i načela agilne državne revizije te iskustva vrhovnih revizijskih institucija u
primjeni navedenog pristupa reviziji.

Prilikom obavljanja revizije, revizor se koristi brojnim alatima kako bi stekao objektivnu sigurnost da
su u knjigama klijenta iskazana točna stanja na računima odnosno kad je nužno provesti usporedbu
računovodstvenih informacija s fizičkom dokumentacijom. Jedan od takvih alata je i upotreba
uzoraka u reviziji financijskih izvještaja. U praksi je zbog vremenske ograničenosti i praktičnosti, teško
provedivo revidirati sve obavljene transakcije poduzetnika. U takvim slučajevima, revizor će odabrati
jedan reprezentativan uzorak tih transakcija nad kojima će provesti revizijske postupke procjene
kontrola ili ispravnog iskazivanja salda u knjigama poduzetnika. U skladu s objašnjenim, u daljnjem
članku autor će opisati sam proces upotrebe uzoraka, izbor pristupa korištenja uzoraka, dokazno
ispitivanje koje se provodi kod upotrebe uzoraka pri obavljanju revizije te rizike njegovog korištenja,
a sve s ciljem da se u procesu revizije točno odredi koji su uzorci potrebni da bi revizor izdao mišljenje.

U prethodnim brojevima časopisa Računovodstvo i financije (listopad i studeni 2022.) objavljeni su
članci koji su teorijski obradili zahtjeve novog MSUK-a 1 te specificirali praktičnu listu mogućih rizika
po komponentama SUK-a.
Autor u ovom članku pojašnjava obvezu vezanu za dokumentiranje sustava upravljanja kvalitetom
te na praktičnim primjerima daje primjere dokumentiranja, koji su primjenjivi u manjim revizorskim
društvima.

S obzirom da su zalihe vrlo često značajna stavka financijskih izvještaja, revizor prilikom provođenja
revizije svoje postupke mora planirati na način koji će mu omogućiti prikupljanje dostatnih i
primjerenih revizijskih dokaza vezanih uz zalihe. Kao dio revizorskih testiranja, revizor općenito
mora provjeriti određene tvrdnje vezane za stanja zaliha na kraju razdoblja, kao što su: postojanje,
potpunost, prava i obveze, vrednovanje, objavljivanje. Osobito kada su zalihe značajne za financijske
izvještaje, obveznik revizije mora revizoru omogućiti prisustvovanje inventuri zaliha, kako bi revizor
prikupio dokaze u vezi s postojanjem i kvalitativnim stanjem zaliha. Ako prisustvovanje inventuri nije
omogućeno, revizor treba obaviti alternativne postupke. U takvim okolnostima, revizor vrlo često
nije u mogućnosti prikupiti dovoljne dokaze te je posljedica izražavanje modificiranog mišljenja o
financijskim izvještajima za poziciju zaliha. U članku autorica razmatra obveze revizora prilikom
inventure, sukladno MRevS-u 501 – Revizijski dokazi – posebna razmatranja za odabrane stavke.

Tehnološki razvoj stavlja naglasak na brz i dinamičan razvoj novih usluga i proizvoda, dok su
sigurnosni aspekti, u pravilu, imali vrlo mali utjecaj na široko prihvaćanje novih tehnologija. Korisnici
najčešće imaju minimalno znanje o tehnologiji koju koriste, a način primjene je takav da je vrlo teško
procijeniti sigurnosna obilježja većine komercijalnih proizvoda s obzirom na zaštitu povjerljivosti i
privatnosti podataka korisnika. Nastavno na zastupljenost informacijskih tehnologija, odstupanja
od ispravnog rada međusobno povezanih sustava više nisu samo tehničke prirode, već predstavljaju
opasnost globalnih sigurnosnih razmjera. Sve je veća izloženost pojedinaca u kibernetičkom prostoru
te je samim time povećana izloženost kibernetičkim napadima. Stoga, javlja se potreba za zaštitom
podataka u elektroničkom obliku koja se naziva kibernetička sigurnost. Kibernetička sigurnost je
prepoznata kao ključni poslovni rizik u 2022. godini, stoga su se revizori dužni upoznati s rizicima
povezanim s kibernetičkom sigurnošću te utvrditi posljedice koje se mogu odraziti na poslovanje i
financijsko izvještavanje. Autori u ovom radu analiziraju kibernetičku sigurnost kao ključni poslovni
rizik, analiziraju izazove koje je donijela globalna pandemija, razmatraju ulogu kibernetičke sigurnosti
u procesu provedbe revizije te način procjene kibernetičke sigurnosti.

Pregled kvalitete angažmana odnosi se na obavljanje objektivne ocjene značajnih prosudbi angažiranog
tima i njihovih zaključaka donesenih na osnovu tih prosudbi, a koju provodi osoba imenovana kao
pregledavatelj kvalitete angažmana. MSUK 2 potrebno je primijeniti na sve angažmane za koje je
potrebno obaviti pregled u skladu s Međunarodnim standardom upravljanja kvalitetom (MSUK) 1
– Upravljanje kvalitetom za društva koje obavljaju revizije ili uvide u financijske izvještaje ili druge
angažmane za izražavanje uvjerenja ili povezane usluge (prethodno MSKK 1). Društvo mora uspostaviti
politike i postupke vezane uz imenovanje osobe koja će obavljati pregled kvalitete angažmana, njene
odgovornosti prilikom obavljanja angažmana, kao i za dokumentiranje provedenog postupka. Društvo
ili pregledavatelj kvalitete angažmana, ovisno o tome što je primjenjivo, moraju ispunjavati svaki
zahtjev ovog MSUK-a, osim ako zahtjev nije relevantan u okolnostima angažmana. Autorica u članku
ukratko pojašnjava odredbe Međunarodnog standarda upravljanja kvalitetom (MSUK) 2 – Pregledi
kvalitete angažmana, koji stupa na snagu za revizije i uvide u financijske izvještaje za razdoblja koja
počinju 15. prosinca 2022. ili nakon tog datuma, kao i za druge angažmane za izražavanje uvjerenja
i povezane usluge koje počinju 15. prosinca 2022. ili nakon tog datuma.

Novim Međunarodnim standardom upravljanja kvalitetom 1, ovlašteni revizori više neće kontrolirati
kvalitetu, već će njome upravljati. Primjena standarda kreće od prosinca ove godine. U prethodnom
broju časopisa autor je prezentirao standard, u ovom i sljedećim brojevima bi prezentirao praktičnu
primjenu standarda odnosno na koji način bi ovlašteni revizori mogli uspostaviti sustav upravljanja
kvalitetom. Autor u ovom broju piše o procjenama rizika s kojima bi ovlašteni revizori mogli biti suočeni
te također nabraja primjere procjene rizika po komponentama sustava upravljanja kvalitetom.