Revizija

Kako bi osigurao osnovu za izražavanje revizijskog mišljenja, revizor mora prikupiti odgovarajuće
informacije odnosno revizijske dokaze, koji se između ostaloga odnose i na potpunost tužbi i odštetnih
zahtjeva. Revizijski dokazi o potpunosti tužbi i odštetnih zahtjeva mogu se prikupiti postavljanjem
upita i pregledom relevantne dokumentacije, komunikacijom s vanjskim pravnim savjetnicima
subjekta te pisanim izjavama menadžmenta i onih koji su zaduženi za upravljanje. Revizor mora
odgovarajuće oblikovati i provesti revizijske postupke koji će mu omogućiti pribavljanje dostatnih
i primjerenih revizijskih dokaza na kojima će temeljiti svoje mišljenje o realnosti i objektivnosti
financijskih izvještaja. U članku autorica razmatra odredbe MRevS-a 501 – Posebna razmatranja
za odabrane stavke, ali i ostalih revizijskih standarda, vezano uz odgovornost revizora da provede
odgovarajuće revizijske postupke u svezi testiranja rezerviranja za sudske sporove odnosno da pribavi
dostatne i primjerene revizijske dokaze u vezi s potpunošću tužbi i odštetnih zahtjeva.

Prilikom obavljanja revizije, revizor se koristi brojnim alatima kako bi stekao objektivnu sigurnost da
su u knjigama klijenta iskazana točna stanja na računima odnosno, kad je nužno provesti usporedbu
računovodstvenih informacija s fizičkom dokumentacijom. Jedan od takvih alata je i upotreba
uzoraka u reviziji financijskih izvještaja. U praksi je zbog vremenske ograničenosti i praktičnosti, teško
provedivo revidirati sve obavljene transakcije poduzetnika. U takvim slučajevima, revizor će odabrati
jedan reprezentativan uzorak tih transakcija nad kojima će provesti revizijske postupke procjene
kontrola ili ispravnog iskazivanja salda u knjigama poduzetnika. U skladu s objašnjenim, u daljnjem
članku autor će opisati sam proces upotrebe uzoraka, izbor pristupa korištenja uzoraka, dokazno
ispitivanje koje se provodi kod upotrebe uzoraka pri obavljanju revizije te rizike njegovog korištenja,
a sve s ciljem da se u procesu revizije točno odredi koji su uzorci potrebni da bi revizor izdao mišljenje.

Interne kontrole imaju krucijalnu ulogu u borbi protiv prijevara, a protuprijevarne kontrole kao dio
kontrola usmjeren primarno sprječavanju i otkrivanju prijevara predstavljaju kamen temeljac u
kreiranju protuprijevarne kulture poduzeća i stava poduzeća prema prijevarama. Prema rezultatima
istraživanja ACFE Hrvatska iz 2022. više od polovine poduzeća koja su bila obuhvaćena istraživanjem
nije imalo nikakav uspostavljeni formalni oblik protuprijevarnih kontrola. Taj podatak je jasan
pokazatelj da hrvatska poduzeća prilično kaskaju po pitanju borbe protiv prijevara te ukazuje na
potrebu podizanja svijesti o prijevarama, kao i o važnosti borbe protiv prijevara na svim razinama.

Kibernetička sigurnost predstavlja ključni poslovni rizik u 2024. godini. Prema Risk in Focus 2024.,
kibernetička sigurnost zadržava svoje dugogodišnje prvo mjesto: 84 % ispitanika šestu godinu
za redom izjasnilo se da je kibernetička sigurnost poslovni rizik broj jedan. Također, unatoč
kontinuiranom porastu prirodnih katastrofa povezanih s klimatskim promjenama, stalnim učincima
postpandemije i rastućoj nejednakosti, poslovni lideri su prema istraživanju PWC-a (2023.) rangirali
digitalne i tehnološke faktore kao najveće rizike kojima daju prioritet za ublažavanje u sljedećih 12
mjeseci. Kibernetičke prijetnje (zlonamjerni softver, internetski napadi, phishing, napadi na web
aplikacije, spamovi, uskraćivanje usluga, krađa identiteta, kršenje podataka, curenje informacija,
cyber špijunaža itd.) s kojima se susrećemo svakodnevno primarno kroz neovlašteni pristup, objavu
povjerljivih podataka, izmjenu informacija, uništavanje dokumenata te uskraćivanje usluga posljedice
su neadekvatnog upravljanja kibernetičkom sigurnošću. No ipak, prema Risk in Focus 2024., svijest
kod upravljačkih tijela i menadžmenta je visoka jer moraju osigurati da su njihove organizacije
otporne na tehnološke izazove, kao što je umjetna inteligencija te moraju biti spremni i imati talenta
za suočavanje sa širokim rasponom novih propisa o kibernetičkoj sigurnosti i sigurnosti podataka.
Prema Modelu tri linije, učinkovito upravljanje rizikom kibernetičke sigurnosti organizirano je u tri
linije, kroz funkciju IT-a, CISO-a i interne revizije, dok su upravljačka tijela odgovorna za nadziranje
rizika kibernetičke sigurnosti. Autor u članku ističe ulogu i važnost svih sudionika i linija u učinkovitom
upravljanju kibernetičkom sigurnošću, posebno ističući ulogu CISO-a i interne revizije, kao i važnost
njihove suradnje. Također, autor daje prikaz učinkovitog mjerenja rizika kibernetičke sigurnosti prema
ISO 27005:2022, kroz identifikaciju, analizu i procjenu rizika kibernetičke sigurnosti.

Kao jedna od najznačajnijih odgovornosti revizora je ona koja se odnosi na izražavanje mišljenja
o financijskim izvještajima poduzetnika temeljeno na provedenoj reviziji. Kako je nužno da revizor
stekne uvjerenje o tome jesu li financijski izvještaji poduzetnika bez značajnog pogrešnog prikazivanja,
od revizora se očekuje da prisustvuje u provedbi inventure kod obveznika same revizije. Ovakva
obveza određena je i propisana Međunarodnim revizijskim standardima (MRevS) 500 – Revizijski
dokazi i 501 – Revizijski dokazi – posebna razmatranja za odabrane stavke. Tako će u nastavku članka
autor obraditi pitanja oko kojih je potrebno voditi brigu prilikom sudjelovanja revizora u provođenju
inventure odnosno popisa imovine i obveza poduzetnika.

Zalihe su vrlo često značajna stavka financijskih izvještaja, stoga revizor prilikom provođenja revizije
svoje postupke mora planirati na način koji će mu omogućiti prikupljanje dostatnih i primjerenih
revizijskih dokaza vezanih uz završno stanje zaliha. U tom smislu, revizor mora provjeriti određene
tvrdnje vezane uz stanje zaliha na kraju razdoblja, kao što su: postojanje, potpunost, prava i obveze,
vrednovanje i objavljivanje. U članku autorica razmatra specifičnosti revizije završnog stanja zaliha, s
naglaskom na obveze revizora prilikom inventure, sukladno MRevS-u 501 – Revizijski dokazi – posebna
razmatranja za odabrane stavke te obveze revizora pri procjeni razumnosti računovodstvene procjene
menadžmenta vezane uz vrednovanje zaliha odnosno priznavanje vrijednosnog usklađenja zaliha,
sukladno MRevS -u 540 (izmijenjenom) – Revidiranje računovodstvenih procjena i povezanih objava.

Nakon procjene rizika, revizor mora oblikovati i implementirati odgovarajuće reakcije na procijenjene
rizike značajnog pogrešnog prikazivanja, kako bi prikupio primjerene i dostatne revizijske dokaze
koji se odnose na te procijenjene rizike. Procijenjeni rizici na razini tvrdnje odnose se na određena
stanja računa, klasa transakcija i objave. Stoga, kako bi reagirao na procijenjene rizike značajnog
pogrešnog prikazivanja na razini tvrdnje, potrebno je odgovarajuće planirati vrstu, vremenski
raspored i opseg daljnjih revizijskih postupaka, kao što su dokazni postupci (testovi detalja i dokazni
analitički postupci) i testovi kontrola. U članku autorica razmatra odredbe MRevS-a 330 – Revizorove
reakcije na procijenjene rizike, a vezano uz provođenje daljnjih revizijskih postupaka koje revizor
provodi kao reakciju na procijenjene rizike na razini tvrdnja.

Revizor je odgovoran da tijekom revizije financijskih izvještaja komunicira s onima koji su zaduženi za
upravljanje. Pri tome, potrebno je voditi računa o važnosti učinkovitog dvosmjernog komuniciranja
te o pitanjima o kojima je potrebno komunicirati. Autorica članka u nastavku ukratko pojašnjava
revizorove odgovornosti u vezi s komunikacijom revizora i onih koji su zaduženi za upravljanje, a
sukladno zahtjevima MRevS-a 260 (izmijenjenog) – Komuniciranje s onima koji su zaduženi za
upravljanje.

Očekivanja dionika da organizacije u svoje poslovanje ugrade održivost, kao i svijest o ESG pitanjima,
značajno su porasla u kratkom vremenu, posebice pod utjecajem dugoročnih učinaka klimatskih
promjena. Snažan uspon ESG-a, kao i značajan interes svih dionika stvara nove zahtjeve za revizijske
odbore u procesu nadzora upravljanja ESG rizicima, kao i procesa ESG izvještavanja. Odgovornost
za nadzor održivosti organizacije, kao i ESG pitanja čvrsto se odražava na upravljačka tijela, kao
i na njihove odbore. Ako su ESG pitanja delegirana članovima revizijskih odbora, oni su zajedno s
upravljačkim tijelom odgovorni za dugoročni uspjeh organizacije. Prema stajalištu IFAC-a (2023.),
ako revizijski odbori žele biti dio suvremenog korporativnog upravljanja dužni su ugraditi održivost i
ESG pitanja u procese donošenja odluka, kao i u dugoročne razvojne strategije organizacija. Stoga,
organizacije na putu transformacije održivosti trebaju snažna upravljačka tijela i revizijske odbore,
s odgovarajućom pismenošću o održivosti. Accountancy Europe (2022.) ističe da revizijski odbori
igraju ključnu ulogu u promicanju snažnog korporativnog upravljanja, kroz njihovu uključenost u
nadzor rizika, internih kontrola, korporativnog izvještavanje i revizija. Nova EU legislativa po pitanju
izvještavanja o održivosti dodjeljuje revizijskim odborima niz zadataka vezanih uz izvještavanje o
održivosti, kao i reviziju (pružanje jamstva). Revizijski odbori moraju osigurati da su ESG podaci koje
otkrivaju organizacije točni i pouzdani. Prema PWC-u (2022.), to zahtijeva razvoj politika, procesa,
internih kontrola i upravljanja sličnim onima koje imaju za prikupljanje i objavljivanje financijskih
informacija. S obzirom na to da revizijski odbori imaju najviše iskustva u nadziranju ovakvih pitanja, u
najboljem su položaju za nadzor ESG objava, kontrola, procesa i jamstva. Stručnost revizijskih odbora
omogućuje razumijevanje i procjenu ispravnosti metodologija i politika koje menadžment koristi za
razvoj svojih metrika i ESG objava. U tekstu autor navodi preporuke i definira pitanja za revizijske
odbore u vezi s njihovim ESG odgovornostima u procjeni ESG materijalnosti te nadzora nad ESG
procesima, rizicima i internim kontrolama, ESG jamstvom i revizijom te ESG izvještavanjem, ističući
potrebne kompetencije i sastav članova revizijskih odbora za nadzor ESG-a.

Obveznici zakonske revizije financijskih izvještaja definirani su Zakonom o računovodstvu, dok
Zakon o reviziji uređuje pitanja vezana za obavljanje revizije, kao što su: izbor revizora, ugovor o
reviziji, naknada za poslove revizije, ograničenja obavljanja poslova revizije i sl. Nadalje, postupci
dogovaranja uvjeta revizijskih angažmana uređeni su i Međunarodnim revizijskim standardima.
Prije samog ugovaranja revizijskog angažmana obveza je revizora provesti određene preliminarne
aktivnosti, razmotriti postoje li preduvjeti za obavljanje revizije te prepoznati i procijeniti relevantne
čimbenike rizika, kako bi se mogla donijeti odluka o prihvaćanju ili odbijanju revizijskog angažmana.
Zakon o reviziji posebno ističe potrebu zadovoljavanja zahtjeva vezanih uz neovisnost. Nakon što je
donesena odluka o prihvaćanju angažmana od strane revizora, uvjeti samog revizijskog angažmana
moraju se pisano dogovoriti u pismu o preuzimanju angažmana. Detaljnije o obveznicima revizije,
izboru revizora, ograničenjima vezanim uz obavljanje revizije, zahtjevima neovisnosti te postupcima
revizora koji prethode prihvaćanju i ugovaranju revizijskog angažmana autorica navodi u nastavku.