Travanj

Pandemijsko vrijeme uvelo je promjene u odnosima radnika i poslodavaca, samim time i zakonodavaca.
Nedavne izmjene Zakona o radu uzimaju u obzir novonastale okolnosti, ali se i hvataju u koštac s brzim
razvojem novih tehnologija koje pridonose drugačijim navadama u poslovanju. Transparentnost i
predvidivost rada, ostvarenje ravnoteže profesionalnih i privatnih potreba radnika trendovi su koji
se protežu promjenama zakonodavnih okvira ukorijenjenim u Direktivama. U članku autori obrađuju
temu rada na izdvojenom radnom mjestu i rad na daljinu s pravnog i računovodstvenog aspekta.
Iako suštinski, tema usko vezana uz radno pravo za sobom povlači i određena pitanja iz područja
poreza i računovodstva.

Značajan dio najnovijih izmjena i dopuna Zakona o radu odnosi se na definiranje, ugovaranje i
isplatu plaće radniku. U tom smislu, otvorila su se i brojna pitanja vezana za ugovaranje i isplatu
plaće članovima uprave i izvršnim direktorima posebno u situacijama kada su isti i jedini zaposlenici
društva. Je li članovima uprave dopušteno isplatiti plaću u iznosu manjem od iznosa minimalne plaće
propisane zakonom, je li dopušteno odricanje od plaće i kako bruto plaću uskladiti s odredbama
Zakona o doprinosima, pročitajte u tekstu koji slijedi.

Od 1. siječnja 2023. godine, izmjenama i dopunama Zakona o radu uvedena je obveza ugovaranja
odnosno određivanja plaće u bruto iznosu i propisane su sankcije za poslodavce koji postupe protivno
ovoj obvezi. Propisana je struktura plaće za obavljeni rad i obvezni dodaci koji povećavaju osnovnu
odnosno ugovorenu plaću te najmanja visina dodatka za rad nedjeljom. Uvedena je novina prema
kojoj naknada plaće u slučaju zastoja u poslu uslijed izvanrednih okolnosti može iznositi 70 % prosječne
plaće koju je radnik ostvario u prethodna tri mjeseca. Rok za isplatu plaće i naknade plaće više ne
može biti duži od 15. u mjesecu za plaću za prethodni mjesec. Proširen je krug primitaka za koje je
poslodavac dužan radniku uručiti obračun isplaćenog primitka.
U članku se daje pregled novih i izmijenjenih odredbi Zakona o radu kao općeg propisa radnog prava,
u dijelu kojim se uređuje pravo radnika na plaću.

Porezno priznatim manjkom dobara smatra se isporuka hrane bez naknade koju porezni obveznik
donira umjesto njezinog uništavanja, a u svrhu zaštite okoliša i pomoći krajnjim primateljima uz uvjete
i na način propisan posebnim propisom o doniranju hrane i hrane za životinje. Donatori obveznici
PDV-a, kao i oni koji nisu u sustavu PDV-a, obvezni su Ministarstvu poljoprivrede odnosno Poreznoj
upravi dostaviti izvješće o obavljenim donacijama. Autorica u članku piše o načinu sastavljanja i
rokovima dostave Obrasca DONH koji se dostavlja Poreznoj upravi te o izvješću koje se dostavlja
Ministarstvu poljoprivrede.

Način obračuna PDV-a kod obavljanja građevinskih usluga ovisi o tome obavlja li se isporuka
naručitelju upisanom u registar obveznika PDV-a ili osobi koja nije porezni obveznik. Investitoru koji
je obveznik PDV-a izdaje se račun s prijenosom porezne obveze. Građevinskim radovima za koje je
propisan način obračuna PDV-a s prijenosom porezne obveze smatraju se radovi u okviru građenja
i to, izgradnja, održavanje, rekonstrukcija i uklanjanje građevinskih objekata. Ako su za obavljanje
građevinskih radova potrebne usluge u okviru arhitektonske, geodetske, strojarske i elektrotehničke
djelatnosti i kod fakturiranja ovih usluga primjenjuje se prijenos porezne obveze. Također je važno
mjesto oporezivanja određenih građevinskih usluga obzirom da je većina tih usluga definirana kao
usluga na nepokretnoj imovini pa kada se one izvode izvan Hrvatske, oporezuju se prema propisima
države u kojoj se nalazi nekretnina. Autorica u članku piše o obračunu PDV-a u graditeljskoj djelatnosti
ukazujući na niz tumačenja Porezne uprave u kojemu se daju dodatna pojašnjenja primjene prijenosa
porezne obveze.

Primici od dividendi i udjela u dobiti koje ostvaruju fizičke osobe, oporezivi su porezom na dohodak od
kapitala, po stopi od 10 %, uvećano za prirez porezu na dohodak. Na isti se način oporezuju dividende
i udjeli u dobiti koje fizičke osobe rezidenti Hrvatske ostvare u inozemstvu ili prime iz inozemstva, ako
nije drugačije propisano ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji Hrvatska primjenjuje
s državom izvora inozemnog dohotka. Porezni obveznik je dužan o ostvarenom dohotku izvještavati
Poreznu upravu Hrvatske, na obrascu JOPPD odnosno na obrascu INO-DOH.
U članku se analiziraju obveze fizičkih osoba, hrvatskih poreznih rezidenata koji dividendu i udjele u
dobiti prime izravno iz inozemstva ili u inozemstvu.

Obveznici poreza na dobit koji osnovicu poreza na dobit utvrđuju uz primjenu obračunskog načela,
dužni su najkasnije do 30. travnja 2023. godine podnijeti nadležnoj ispostavi Porezne uprave poreznu
prijavu na Obrascu PD. Porezni obveznici koji na vlastiti zahtjev utvrđuju osnovicu poreza na dobit
prema novčanom načelu, prijavu poreza na dobit podnose na Obrascu PD-NN. Iako se podaci u
Obrascima PD i Obrascima PD-NN za 2022. godinu posljednji puta iskazuju u kunama, zbog uvođenja
eura kao službene valute u RH, razliku poreza na dobit po godišnjem obračunu, potrebno je uplatiti
u eurima.
Međutim, ako se u Poreznoj upravi u postupku verifikacije prijave poreza na dobit za 2022. godinu,
programskom kontrolom podataka utvrdi da porezna prijava nije ispravno popunjena, kao ni
usklađena s podacima o kojima službenu evidenciju vodi Porezna uprava, takva se prijava ne može
verificirati te je službenik obvezan poslati poziv poreznom obvezniku za usklađenje podataka kako bi
dostavio ispravno popunjeni Obrazac PD ili Obrazac PD-NN.

Nastavno na članak „Novine u Zakonu o administrativnoj suradnji u području poreza“, objavljen
u časopisu Računovodstvo i financije broj 2 iz 2023. godine, autorica u članku obrađuje Pravilnik
o izmjenama i dopunama Pravilnika o automatskoj razmjeni informacija objavljen u Nar. nov., br.
27/23. Pravilnikom se propisuju definicije pojmova u smislu razmjene informacija o kojima izvješćuju
operateri platforme, utvrđuju se pravila izvješćivanja i dubinske analize koju su obvezni provoditi
operateri platforme koji imaju obvezu izvješćivanja prilikom utvrđivanja prodavatelja o kojima se
izvješćuje i prilikom prikupljanja informacija za dostavu.

Nakon inicijalne najave, dana 1. ožujka 2023. godine, kao rezultat svih prethodnih faza sveobuhvatnog
i višegodišnjeg projekta evolucije standarda interne revizije, globalni Institut internih revizora, a
na prijedlog Međunarodnog odbora za standarde interne revizije (engl. The International Internal
Audit Standards Board – IIASB), objavio je prijedlog nacrta Globalnih standarda interne revizijeTM
(engl. Global Internal Audit StandardsTM) za potrebe javnog savjetovanja i rasprave. Stoga je sada
trenutak da praktičari interne revizije, kao i druge zainteresirane interesno-utjecajne skupine, na
svjetskoj razini, uključujući naravno i Republiku Hrvatsku, aktivno sudjeluju u procesu javne rasprave
i daju svoja mišljenja, komentare, sugestije i primjedbe na predloženi nacrt Globalnih standarda
interne revizije. Kako bi im se to olakšalo, autori u ovome radu sažeto i sistematizirano daju pregled
prijedloga nacrta strukture i sadržaja Globalnih standarda interne revizije, kao i uspoređuju osnovne
elemente te prikazuju ključne razlike između strukture i sadržaja postojećeg Međunarodnog okvira
profesionalnog djelovanja interne revizije (engl. The International Professional Practices Framework
– IPPF) u odnosu na prijedlog novog Međunarodnog okvira profesionalnog djelovanja.

Revizija usklađenosti temelji se na trostranom odnosu između revizora, odgovornih strana te korisnika
za koje revizor sastavlja izvješće o obavljenoj reviziji. Temeljni cilj revizije usklađenosti je pružiti neovisnu
ocjenu je li predmet revizije (primjerice, korištenje namjenskih i bespovratnih sredstava, prikupljanje
prihoda i ostvarenje rashoda, javna nabava i slično) u skladu s mjerodavnim podlogama koji su
definirani kao kriterij. Revizija usklađenosti promiče transparentnost, etičko ponašanje odgovornih
strana te doprinosi sprječavanju prijevare i korupcije. Temeljni principi revizije usklađenosti koji su
predmet ovoga članka su revizijski rizik i značajnost (materijalnost) koje revizor mora primjenjivati
zajedno s ostalim načelima (principima), kao što su profesionalna prosudba, skepticizam, komunikacija,
dokumentacija, kontrola kvalitete, vještine i vođenje revizijskog tima te objektivnost i etičnost. Revizor
je dužan voditi računa o revizijskom riziku (inherentnom, kontrolnom i detekcijskom riziku) tijekom
čitavog revizijskog procesa te ga smanjiti na prihvatljivu razinu, kao i o riziku prijevare. Kod definiranja
revizijske značajnosti, potrebno je utvrditi kako će neusklađenost utjecati na odluke korisnika. Ključni
izazov za revizore je upravo definiranje praga (razina) značajnosti gdje se za osnovicu značajnosti kod
revizije usklađenosti više koriste kvalitativni čimbenici, nego kvantitativni.